Obrad Gluščević | |
---|---|
Rođenje | 17. siječnja 1913. Metković |
Smrt | 5. rujna 1980. Zagreb |
Zanimanje | televizijski i filmski redatelj |
WWW | |
Ostale nagrade | |
Popis nagrada | |
portal o životopisima ‧ portal o filmu |
Obrad Gluščević (Metković, 17. siječnja 1913. – Zagreb, 5. rujna 1980.), hrvatski, filmski i televizijski redatelj i scenarist.
Završio srednju glazbenu školu te započeo studij na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Od 1945. glumac je dubrovačkoga kazališta, 1948. debitirao je kao redatelj filmske reportaže "S »Partizankom« do Buenos Airesa".[1]
Autor legendarnog dječjeg filma "Vuk samotnjak" (1972.), uz Branka Bauera, Matu Relju i Vladimira Tadeja najznačajniji hrvatski autor koji se ogledao u žanru tzv. filma za djecu i omladinu. Pored Vuka samotnjaka, žanr je zadužio i "Kapetanom Mikulom Malim" (1974., i tv-serija), srednjemetražnim ostvarenjem Priča o djevojčici i sapunu (1962.) te tv-serijom Jelenko (1980.). Ostvario je i niz zapaženih, međunarodno nagrađivanih kratkometražnih dokumentarnih filmova (npr. "Vuk", 1962.; Ljudi s Neretve, 1966., Brđani i donjani, 1969.), dok ostatak njegova cjelovečernja igranofilmska opusa čini svojevrsna komedijska trilogija smještena u dalmatinski ambijent - Lito vilovito (1964.), Čovik od svita (1965.), Goli čovik (1968.). U Drugom svjetskom ratu bio je pripadnik partizanskog pokreta.