Operacija Drvena noga. | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Dio Bliskoistočni sukob | |||||||||
Karta Tunisa | |||||||||
| |||||||||
Sukobljeni | |||||||||
Izrael | Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) | ||||||||
Posljedice | |||||||||
Poginulih: 67[1]-73[2] |
Operacija Drvena noga (hebrejski מבצע רגל עץ, Mivtza Regel Etz) je kodni naziv za izraelski zračni napad na sjedište Palestinske oslobodilačke organizacije u Hammam Chottu, u Tunisu, koji se odigrao 1. listopada 1985. Pošto je ta lokacija udaljena 2060 km od Izraela,[3] to je bila najudaljenija vojna operacija Izraelskih obrambenih snaga (IDF) nakon Operacije Entebbe koja se odigrala u Ugandi 1976. Nakon što je IDF istjerao PLO iz Libanona 1982., ta se skupina smjestila u Tunisu.
Povod je bio teroristički napad 25. rujna 1985., u kojem su militanti PLO-a na Jom Kipur oteli izraelsku jahtu kraj obale Cipra i ubili troje izraelskih turista. PLO pak navodi da je napad na jahtu bio odgovor na otmicu Faisala Abu Sharaha, kojeg je Izraelska mornarica presrela u morskim vodama Libanona.
Tog dana, deset je izraelskih borbenih zrakoplova F-15 poletjelo iz baze u 8:00 sati. Iznad Sredozemnog mora, napunili su rezervoar gorivom te nastavili let, dok su se pomoćni zrakoplovi vratili natrag.[4] Kada su stigli do tuniške obale, borbeni zrakoplovi su izbacili MK 82 bombe, od kojih je svaka bila teška 225 kg, u tri navrata na sjedište PLO-a.[5] Jaser Arafat je preživio jer je tada bio vani na trčanju, ali su eksplozije u sjedištu ubile između 70-ak ljudi, većinom militanata.[2]
Iako je Izrael vojnu operaciju nazvao uspjehom, međunarodna zajednica osudila je taj čin. Velika Britanija i većina europskih država su reagirali negativno, kao i američka administracija, iako je isprva reagirala pozitivno. Arapske države su bile zgrožene a Egipat je čak otkazao teritorijalne pregovore s Izraelom. Tuniške vlasti morale su pojačati mjere zaštite za domaće Židove koji su postali meta izljeva bijesa Arapa.[6] Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda izglasalo je rezoluciju 573 kojom je osudilo "izraelski čin agresije" te naglasilo da Tunis ima pravo na odštetu. SAD nije spriječio rezoluciju.[7]