Pokolj u Ahmićima

Pokolj u Ahmićima
Pokolj u Ahmićima
 Članak ili njegov odjeljak sadržavaju izvore koji nisu vjerodostojni te ih treba provjeriti ili ukloniti. (Rasprava)Provjerite o kakvom se izvoru radi te ako se u članku koristi sadržaj izvora na način da se iznosi u ime Wikipedije, kao istinit, takav sadržaj uklonite. Pokušajte svakako zamijeniti sporne izvore onima koje smatramo vjerodostojnima.
Pokolj u Ahmićima
Pokolj u Ahmićima
 Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.
Pokolj u Ahmićima
Pokolj u Ahmićima
 Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu.Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.
UN-ove mirovne snage skupljaju tijela iz Ahmića
Razrušena džamija u Ahmićima, travanj 1993.
Lokacija općine Vitez, u sklopu koje se nalaze Ahmići

Pokolj u Ahmićima bio je ratni zločin koji su počinili pojedinci iz 4. bojne vojne policije Hrvatskog vijeća obrane i jedinice “Jokeri” protiv muslimanskih civila i vojnika tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba 16. travnja 1993. u selu Ahmićima u Središnjoj Bosni. U selu je tada živjelo oko 800 Bošnjaka.[1] Točan broj ubijenih osoba nije poznat, a izvješćuje se o broju od 72 do 104[2] uglavnom civila starosti od tri mjeseca do osamdeset i jedne godine.[1] Srušeno je više od 150 kuća i staja i minirane su dvije džamije.[1] To je bio najveći pojedinačni pokolj tijekom sukoba između bosanskohercegovačkih Hrvata i Bošnjaka.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubojstva u Ahmićima bila zločin protiv čovječnosti, a jedan od zapovjednika akcije, u to vrijeme potpredsjednik HDZ-a BiH Dario Kordić,[3] osuđen je na 25 godina zatvora.[4] Pokolj su otkrile mirovne snage UN-a sastavljene od britanske vojske pod zapovjedništvom pukovnika Boba Stewarta.[5][6][7]

Napad

[uredi | uredi kôd]

Dana 3. travnja 1993. hrvatsko vodstvo sastalo se u Mostaru i raspravljalo o mirovnom planu Vancea i Owena. Sukladno sporazumu, prema uputi ministra obrane BiH, odlučeno je da će se provesti stavljanje svih oružanih snaga (i Armije BiH i HVO-a) na području "hrvatskih provincija" (provincije 3, 8 i 10) pod zapovjedništvo HVO-a, kao i stavljanje svih oružanih snaga (i Armije BiH i HVO-a) na području "muslimanskih provincija" pod zapovjedništvo Armije BiH. Bošnjaci nisu pristali provesti odluku. U travnju je Armija BiH planirala poduzeti novu ofenzivu. Plan je bio presjeći prometnicu Vitez – Busovača i tako HVO smjesti u džepove iz kojih se neće moći dugo opirati.

U petak 16. travnja, u 5:30 ujutro, došlo je do istodobnih sukoba između HVO-a i Armije BiH u naseljima Vitez, Stari Vitez, Ahmići, Nadioci, Šantici, Pirići, Novaci, Putiš i Donja Večeriska. Tog jutra vozila HVO-a blokirala su glavne ceste, a napad na Ahmiće je započeo s tri strane kako bi se stanovništvo u bijegu usmjerilo prema jugu gdje su vojnici čekali i pucali na ljude.[8] Male skupine od oko pet do deset vojnika išle su od kuće do kuće, palili ih te ubijali ili tjerali mještane.[8] Bio je to dio spirale zla i osvete na osvetu gdje su obje vojske svirepo ubijale i terorizirale civilno stanovništvo.[1] Na kraju, Ahmići su teško razoreni. Ubijeno je 116 osoba, od čega su 32 bili žene, a 11 djeca mlađa od 18 godina. Dvije lokalne džamije uništene su eksplozivima.[8]

Za vrijeme žalbenog postupka pred vijećem ICTY-ja u Haagu kada je generalu HVO-a Tihomiru Blaškiću znatno smanjena prvotna kazna, utvrđeno je da su Ahmići sami po sebi bili legitiman vojni cilj jer su se tamo nalazile postrojbe Armije BiH, ali i da je postojala dvostruka linija zapovijedanja i da je odluka o počinjenju zločina donesena Blaškiću iza leđa, u Busovači u kući Darija Kordića koji je preko lokalnog časnika SIS-a Paške Ljubičića imao efektivnu kontrolu nad jedinicom Jockeri.[3][potreban bolji izvor]

Prema Centru za ljudska prava u Zenici, od 200 bošnjačkih kuća, spaljeno je njih 180.[8]

Oznaka "Jokeri"

Počinitelji su bili pripadnici sljedećih postrojbi: Anti-teroristička bojna Vojne Policije HVO-a "Jokeri", Viteška brigada HVO-a, PPN Vitezovi te brigada "Nikola Šubić Zrinski".

Suđenja

[uredi | uredi kôd]

Nakon događaja, hrvatski politički vrh pokušao je zataškati cijeli slučaj ili okriviti drugu stranu u ratu u Bosni. Dario Kordić i Tihomir Blaškić su osporavali da je HVO imao ikakve veze s Ahmićima. Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić otkrio je tisuće dokumenata i audio vrpci o planu Franje Tuđmana za napad na pojedine lokacije u Bosni protiv Bošnjaka.[9][10]

Tijekom suđenja u Haagu saslušane su izjave nekoliko svjedoka. Svjedok B je u početnom otvorenom dijelu svjedočenja ispričao kako je u njegovu kuću 16. travnja 1993. godine ušao vojnik koji je izveo svjedokova brata na balkon odakle su se zatim čula tri ili četiri pucnja. "Taj vojnik je zatim izveo na balkon mene i majku i naredio nam da skočimo", nastavio je svjedok, napominjući da su vojnici oko njegove kuće bili u maskirnim uniformama, jedan je imao crnu maramu oko glave, a jedan drugi je bio namazan po licu. Svjedokinja D govorila je kako su u razdoblju između prvog oružanog incidenta u Ahmićima u listopadu 1992. godine i napada 16. travnja 1993. godine odnosi između Hrvata i Bošnjaka u Ahmićima bili pogoršani."Incidenti su bili gotovo svakodnevni, oni (Hrvati) su nas vrijeđali i provocirali", ustvrdila je, napominjući kako su prije tog razdoblja međunacionalni odnosi bili dobri.[11]

Dana 6. rujna 2000., na konferenciji za novinare Policijske uprave zadarske, glasnogovornik Ivan Bilić službeno je potvrdio da su Ante Slišković, bivši načelnik SIS-a u Kiseljaku, i Tomislav Vlajić, Sliškovićev pomoćnik, uhićeni u ponedjeljak navečer na području Republike Hrvatske. Obojica su državljani Hrvatske, a njihova imena povezuju se sa zločinima u Ahmićima. Premijer Ivica Račan ocijenio je da uhićenjem dvojice osumnjičenika za ratni zločin u Ahmićima hrvatska država dokazuje da u njoj više nijedan zločinac neće moći živjeti mirno i slobodno.[12]

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osudio je Kordića na 25 godina zatvora te je definirao te događaje kao kratkotrajni međunarodni sukob Hrvatske i Bosne i Hercegovine.[13] Presuda Međunarodnog suda bila je sljedeća:[4]

»Prije siječnja 1993. ABiH i HVO su imali zajedničku vojnu kontrolu nad Lašvanskom dolinom u središnjoj Bosni. Međutim, snage ABiH su uglavnom bile smještene kako bi konfrotirali snage bosanskih Srba koje su, potpomognute JNA, izvršavale svoju vlastitu ofenzivu u Bosni i Hercegovini te su napredovali do područja sjevero-zapadno od Travnika s jedne strane te do sjevero-istoka od Kiseljaka s druge. Potom, u siječnju i travnju 1993., HVO je pokrenula niz napada kako bi osigurala Lašvansku dolinu. Niz je započet u siječnju napadom na Busovaču te je potom nastavljen 16. travnja općenitim napadom u Lašvanskoj dolini koji je kulminirao masakrom u selu Ahmići kada je ubijeno preko 100 Bošnjaka, uključujući mnoge žene i djecu.«

Zoran Kupreškić, Mirjan Kupreškić i Vlatko Kupreškić bili su prvostupanjskom presudom osuđeni na zatvorske kazne od 6 do 10 godina zbog navodnog sudjelovanja u napadu, no tek pravomoćnom presudom su 2001. oslobođeni svake krivnje, nakon više od 4 godine nevino provedenih u pritvoru. Drago Josipović dobio je 12, a Vladimir Šantić 18 godina zatvora.[14] Dragan Papić oslobođen je krivnje.[15]

Isprika hrvatskog predsjednika Josipovića

[uredi | uredi kôd]

Dana 15. travnja 2010. novoizabrani se predsjednik Hrvatske Ivo Josipović u pratnji vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića i poglavara Islamske zajednice u BiH reis-ul-uleme Mustafe Cerića poklonio bošnjačkim žrtvama hrvatskih zločina u Ahmićima, a zatim i hrvatskim žrtvama bošnjačkih zločina u Križančevu Selu. U Ahmićima je položio vijenac na kojem je pisalo 'Nevinim žrtvama, predsjednik Republike'.[16] Događaj su pratili svjetski mediji. Josipović je novinarima izjavio:

"Svi smo se ovdje ujedinili u želji da se oda počast žrtvama, da se sjetimo žrtava i kažemo nikad više... ovdje su narodi jako puno propatili i zaslužuju bolju budućnost“.[17][18][19]

Reis Cerić kazao je pak kako se osobnim primjerom postiže puno više nego riječima: "Ovo je danas jedan od tih dana u BiH, kad smo se osobnim primjerom zauzeli za povjerenje i vraćanje povjerenja među ljudima, a okupili smo se na poziv predsjednika Josipovića", kazao je Cerić. Pritom je podsjetio koliko su Ahmići i Križančevo Selo bolni za Bošnjake, odnosno Hrvate. 'Želimo na ovaj način zatvoriti jednu ružnu stranicu u našim odnosima i otvoriti novu".[20]

Mnogi su tu gestu proglasili velikim korakom pomirbe.

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b c d Đikić, Ivica. 15. travnja 2023. Ahmići, 30 godina poslije. Pristupljeno 21. travnja 2023.
  2. ↑ Tužilac protiv Darija Kordića i Marija Čerkeza (na bošnjačkom). Međunarodni kazneni sud za kaznena djela počinjena na području bivše Jugoslavije, 26. veljače 2001. Pristupljeno 30. lipnja 2014.
  3. ↑ a b Index.hr Nobilo: Ljubičić je zapovjedio masakr u Ahmićima 30. srpnja 2004. (pristupljeno 22. travnja 2020.)
  4. ↑ a b ICTY: Kordić and Čerkez verdict (PDF). ICTY. 26. veljače 2001. Pristupljeno 25. travnja 2010.
  5. ↑ Colin McInnes, Nicholas J. Wheeler. Dimensions of Western military intervention
  6. ↑ Welsh, Paul. 14. kolovoza 1999. Return to the land he never really left. independent.co.uk. London. Pristupljeno 23. travnja 2010.
  7. ↑ Charles R. Shrader. The Muslim-Croat civil war in Central Bosnia: a military history, 1992-1994
  8. ↑ a b c d ICTY: Blaškić verdict (PDF)
  9. ↑ Sherwell, Philip; Petric, Alina. 18. lipnja 2000. Tudjman tapes reveal plans to divide Bosnia and hide war crimes. Telegraph.co.uk. London. Pristupljeno 23. travnja 2010.
  10. ↑ Lashmar, Paul; Bruce, Cabell; Cookson, John. 1. studenoga 2000. Secret recordings link dead dictator to Bosnia crimes. Independent News. London. Pristupljeno 23. travnja 2010.
  11. ↑ SUDSKI PROCESI U DEN HAAGU  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. rujna 2015. (Wayback Machine), HRT, 27-08-1998
  12. ↑ UHIĆENI ANTE SLIŠKOVIĆ I TOMO VLAJIĆ POVEZANI SA ZLOČINIMA U AHMIĆIMA  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. listopada 2014. (Wayback Machine), HRT, 06-09-2000
  13. ↑ HRW: Conflict between Bosnia and Herzegovina and Croatia. Pristupljeno 25. travnja 2010., Human Rights Watch
  14. ↑ 3 Croats Cleared; First Time War Crimes Rulings Are Reversed. New York Times. 24. listopada 2001. Pristupljeno 21. kolovoza 2010.
  15. ↑ Suzanne Daley. 24. listopada 2001. War Crimes Court Convicts 5 Bosnian Croats in '93 Massacre. New York Times. Pristupljeno 21. kolovoza 2010.
  16. ↑ Ivo Josipović u Ahmićima: Nikad više![neaktivna poveznica] Dalje. 2010-04-15. Preuzeto 2010-08-21.
  17. ↑ Jutarnji list; Josipović će se u Ahmićima ispričati za zločine Hrvata u BiH  Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. lipnja 2010. (Wayback Machine), 13-04-2010.
  18. ↑ Slobodna Dalmacija; Josipović se poklonio žrtvama Ahmića i Križančeva sela[neaktivna poveznica], 15-04-2010
  19. ↑ Croatian president apologizes to Bosnia for role in war, Deutsche Welle, 14-04-2010. Preuzeto 2010-04-25.
  20. ↑ Josipović u Ahmićima: Ovo se ne smije ponoviti, Dnevnik.hr, 15-04-2010. Preuzeto 2010-04-25.
  21. ↑ Warriors (1999), Internet Movie Database