Praedicate Evangelium (hrv. "Propovijedajte Evanđelje") apostolska je konstitucija kojom je Papa Franjo reformirao Rimsku kuriju. Objavljena je na talijanskom jeziku 19. ožujka 2022., na svetkovinu svetoga Josipa, a na snagu stupa 5. lipnja iste godine, na svetkovinu Pedesetnice, čime se ukida apostolska konstitucija Pastor Bonus pape Ivana Pavla II. od 28. lipnja 1988. godine .
Među glavnim karakteristikama apostolske konstitucije Praedicate Evangelium[1] su:
- veći naglasak na evangelizaciji, posebno na misijski pristup Kurije kako bi ona bila u službi Pape, Crkve i svijeta;
- veća suradnja kurijalnih tijela s biskupskim konferencijama kako bi se poboljšala sinodalna dimenzija u Crkvi i potaknula "zdrava decentralizacija" nekih nadležnosti, omogućujući dijecezanskim biskupima pristup onim pitanjima koje poznaju izbliza;
- preferencijalna opcija za siromašne, zaštiti maloljetnika i ugroženih osoba;
- ažuriranje terminologije. Na primjer, riječju "Dikasterij" zamjenjuju se raniji izrazi "kongregacija" i " papinsko vijeće" koji su se prestali koristiti. Sada se, osim toga, "dikasteriji" odnose samo na neke kurijalne ustanove, a ne više na sve kao ranije. Ovom se reformom pojam "kurijalne jedinice" koristi za svaku kategoriju organizama koji čine Kuriju, dakle Državno tajništvo, dikasterije, pravosudna tijela, gospodarska tijela i urede. "Kurijalne ustanove" su sveukupni sastav ovih jedinica.
- Dana je mogućnost svim krštenima, uključujući i laike, žene i muškarce, da imaju upravne uloge u Kuriji, ranije povjeravane samo klericima,[2] budući da je svaki kršćanin na temelju primljenog krštenja pozvan biti učenik-misionar u služenje Crkvi i svijetu; također se podsjeća da svaku kurijalnu ustanovu karakterizira "vikarska" služba budući da oni koji upravljaju "svoje poslanje ispunjavaju na temelju moći (potestas) koju je primio od Rimskog biskupa u čije ime djeluje"[3];
- uvođenje ekonomskih ili gospodarskih tijela među kurijalne institucije, od kojih je većinu prije ove reforme ustanovio papa Franjo, a to su Tajništvo za gospodarstvo, Vijeće za gospodarstvo, Ured glavnog revizora i Povjerenstvo za povjerljiva pitanja, a koji su sada institucionalizirana uz dodatak Investicijskog odbora; Izmijenjena je i uloga kardinala kamerlenga u razdoblju upražnjene stolice tijekom kojeg će mu pomagati kardinalni koordinator Vijeća za gospodarstvo i 2 pomoćnika;
- veća važnost pridana je Apostolskoj milostinjarnici, koja također preuzima naziv Dikasterij za službu ljubavi i postaje dio organizama Rimske kurije. Ranije je Milostinjarnica bila vanjska institucija Kurije i bila je tek povezana s njom;
- uspostava Dikasterija za evangelizaciju, kojim izravno predsjeda Papa, Taj dikasterij sada ima ono što su bile ranije nadležnosti Kongregacije za evangelizaciju naroda i Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije[4]; Ova situacija da Papa predsjeda jednim od dikasterija nije presedan u Katoličkoj crkvi. Ranije je to bio slučaj s Kongregacijom za biskupe do 1965., Kongregacijom za orijentalne Crkve do 1967. i Kongregacijom za nauk vjere do 1968. U tim slučajevima Papa je obavljao ovu službu vodstva, delegirajući zadatke na nekog od kardinala s titulom tajnika.
- istodobno je uspostavljen Dikasterij za kulturu i obrazovanje koji preuzima nadležnosti ranijih Kongregacije za katolički odgoj i Papinskog vijeća za kulturu.
Apostolska konstitucija sastoji se od jedanaest dijelova, numeriranih rimskim brojevima.
- I: Preambula
- II: Načela i kriteriji službe Rimske kurije
- III: Opće norme
- IV: Državno tajništvo
- V: Dikasteriji
- VI: Pravosudna tijela
- VII: Gospodarske organizacije
- VIII: Uredi
- IX: Odvjetnici
- X: Institucije povezane sa Svetom Stolicom
- XI: Prijelazne norme