Rudolf Matz | |
---|---|
Rođenje | 19. rujna 1901. |
Smrt | 22. ožujka 1988. |
Žanrovi | ozbiljna glazba |
Zanimanje | violončelist, skladatelj, dirigent i glazbeni pedagog |
Instrument | violončelo |
Djelatno razdoblje | 1920. – 1988. |
Značajni instrumenti | |
violončelo Andreasa Guarneriusa | |
Rudolf Matz (Zagreb, 19. rujna 1901. – Zagreb, 22. ožujka 1988.), hrvatski violončelist, skladatelj, dirigent, glazbeni pedagog.[1] i atletičar.
Bio je jedan od najaktivnijih pokretača glazbenoga života u Zagrebu, ostvario je iznimno opsežan opus, posebno u područjima komorne glazbe, osnovao je i vodio više glazbenih društava, orkestara, ansambla (ZOKOR),[2] zborova, a utemeljio je i udruženje glazbenih pedagoga Hrvatske i bio njegov predsjednik. U skladanju je kombinirao nacionalni smjer i impresionizam, a u kasnijem razdoblju djelomice i suvremene stilove. U mladosti je bio reprezentativac u atletici, član zagrebačkog HAŠK-a. Bio je višestruki državni prvak i rekorder na 100, 200 i 400 metara, te u štafeti 4 puta 100 metara.
Rudolf Matz bio je oženjen za Margitu Matz – hrvatsku čembalisticu i pijanisticu, inače prvu profesoricu glasovira hrvatske skladateljice Ivane Lang.
Posebno su važna njegova ostvarenja na području instruktivne literature, za glasovir, solfeggio i posebice violončelo, gdje se izdanjima posljednjega područja već niz godina koriste kao literaturom u cijelom svijetu.[3]