Rémi Brague (Pariz, 8. rujna 1947) francuski filozof i povjesničar filozofije. Član je Francuskog instituta.
Postao je poznat po djelu Europa, rimski put[1] objavljenom 1992. te po svojim esejima o kršćanskoj religiji. Njegovo trenutno istraživanje usredotočeno je na dugu povijest ideja i usporedbu između kršćanstva, judaizma i islama.
Rémi Brague izgubio je oca u dobi od jedne godine. Ubijen je tijekom rata u Indokini.[2]
Godine 1967. bio je student École Normale Supérieure, a 1971. završio je agregaciju iz filozofije. Godine 1976. obranio je doktorsku disertaciju pod mentorstvom Pierrea Aubenqua. Godine 1986. obranio je nacionalnu disertaciju[3] pod mentorstvom istog profesora.
Bio je stipendist Zaklade Alexander von Humboldt, Instituta Thomas na Sveučilištu u Kölnu 1987. – 1988.
Stručnjak je za arapsku i židovsku srednjovjekovnu filozofiju i poznavatelj starogrčke filozofije. Predaje grčku i arapsku filozofiju.
Profesor je emeritus na Sveučilištu Paris 1 Panthéon-Sorbonne. Do 2012. predavao je filozofiju europskih religija na Sveučilištu Ludwig Maximilian u Münchenu, gdje i danas drži katedru Romano Guardini. Bio je i gostujući profesor na Bostonskom sveučilištu (SAD).
U travnju 2011. raspravljao je s antropologom religija Malekom Chebelom na konferenciji koju je organizirao Institut d'études politiques o povijesti dijaloga između kršćanstva i islama.[4]
U 2014. održana je katedra Étienne Gilson.
Godine 2009. Rémi Brague postao je član Katoličke akademije Francuske.[5]
Član je Europske akademije znanosti i umjetnosti, Akademije moralnih i političkih znanosti, izabran 7. prosinca 2009. u mjesto Jean-Marie Zemba[6] te dopisni član Akademije znanosti u Göttingenu.[7]
Danas je član savjetodavnog odbora Instituta Thomas-More.
Njegovo je područje istraživanja vrlo široko: iako je službeno specijalist za srednjovjekovne židovske i arapske filozofije, prvo je proučavao grčku filozofiju; prvo Platona, zatim Aristotela.[8] Njegov treći ciklus radova bavio se Platonovim Menonom (objavljenim pod naslovom Le Remnant). Državna doktorska disertacija je studija Aristotelova pojma svijeta. Kasnije se njegovo istraživanje usredotočilo na arapski, židovski i latinski srednji vijek. Objavio je radove o svetom Bernardu, Raziju i Majmonidu. Rémi Brague također je komentator Heideggerovih djela i stručnjak za Lea Straussa.[9]
Djelo koje ga je izbacilo iz okvira učenog filozofskog stručnog rada je Europa, rimski put,[10] prevedeno na više jezika. Njegov sadašnji rad razvija se po analogiji s triptihom. Najprije se raspravlja o konceptu svijeta (La Sagesse du monde),[11] zatim povijesnim prikazom Božjeg zakona (la Loi de Dieu); a treći svezak (Le Règne de l'homme) bavi se načinima na koje se čovjek kroz povijest pokušavao emancipirati od prirode i Boga.