Tehnologija softverski definiranog umrežavanja - SDN (engl. Software-defined networking) odnosi se na pristup upravljanju mrežom koji omogućuje dinamičku, programski učinkovitu mrežnu konfiguraciju kako bi se poboljšale performanse mreže i njen nadzor, čineći je sličnijom računalstvu u oblaku nego tradicionalnom upravljanju mrežom.[1][2]
Dakle SDN je namijenjen rješavanju statičke arhitekture tradicionalnih mreža.
SDN pokušava centralizirati mrežnu inteligenciju u jednoj mrežnoj komponenti odvajanjem procesa prosljeđivanja mrežnih paketa (tzv. data plane) od procesa usmjeravanja (tzv. control plane [kontrolni dio]).[3]
Kontrolni dio (control plane) se sastoji od jednog ili više kontrolera, koji se smatraju centrom ili mozgom SDN mreže u koju je ugrađena cjelokupna inteligencija. Međutim, centralizacija ima svoje nedostatke kada je riječ o sigurnosti, skalabilnosti i elastičnosti i to je glavni problem SDN-a.[2]
To znači da SDN arhitektura odvaja mrežnu kontrolu i funkcije prosljeđivanja, omogućujući da mrežna kontrola postane izravno programabilna, a temeljna infrastruktura apstrahirana od aplikacija i mrežnih usluga.[4]
SDN se obično povezuje s OpenFlow protokolom (otvoreni standard).