San Leucio

Palača u Caserti s parkom, Vanvitellijev akvadukt i kompleks San Leucio
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država
Godina uvrštenja1997.
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iii, iv
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:549
Koordinate41°06′N 14°20′E / 41.100°N 14.333°E / 41.100; 14.333
San Leucio na zemljovidu Italije
San Leucio
San Leucio

San Leucio je oblast u općini Caserta, u južnoj talijanskoj regiji Kampanija; najpoznatija kao područje oko stare tvornice svile koja je 1997. god., zajedno s palačom u Caserti i Vanvitellijevim akvaduktom, upisana na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi. Nalazi se 3,5 km sjeverozapadno od Caserte, na 145 m nadmorske visine.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

God. 1750., Karlo VII. Napuljski je po savjetu ministra Bernarda Tanuccija odabrao ovo mjesto, izvorno mjesto kraljevskog lovačkog doma obitelji Acquaviva (sada obnovljen, i poznat kao Palazzo del Belvedere), za neobičan društveni i tehnološki eksperiment. Naime, želio je primijeniti različite modele proizvodnje svile na temelju tehničkih inovacija i upozoriti na potrebe radnika. Kompleks je izgrađen na ostacima crkve sv. Leucija, odakle je Vanvitelijev vodovod nosio vodu za kraljevsku palaču u Caserti. Arhitekt Francesco Collecini oblikovao je industrijske zgrade, gdje su bučni tkalački strojevi instalirani uz kraljevske apartmane, a dnevna soba je postala kapelica za radnike, što je prilično jedinstveno u Europi kasnog 18. stoljeća. Izgrađeno je i novo naselje za radnike i velika zajednica tkalaca svile je prerastala u industrijski grad, koji je 1789. god. nazvan "Kolonijom kraljevskih tkalaca svile" (Real Colonia dei Setaioli).

U svojim ranim danima, San Leucio je bilo mjesto užitaka i kraljevsko lovište Karlovog sina, Ferdinanda I., koji nije volio gradsku gužvu i više je uživao u lovu. U San Leuciju su korištene najnaprednije tehnologije u procesu dobivanja gotovog proizvoda, tada poznate u Europi. Članovi kolonija imali su povlašteni status s modernim sustavom socijalnog osiguranja. Kralj je planirao proširiti koloniju na pravi novi grad, Ferdinandopolis, ali je projekt zaustavljen francuskom invazijom 1799. god. San Leucio se i dalje razvijao za vrijeme francuske uprave od 1806. do 1815. god., a ostavština kralja Karla je u tome što u gradu i danas djeluje više tvornica svile koje rade za najzahtjevnije svjetske potrošače svile.

Danas se u kompleksu nalazi "Živi muzej svile" koji prikazuje sve faze proizvodnje svile, a u dvorištu dvorca Belvedere se čuvaju izvorni tkalalčki razboji. od 1999. god. u ljetnim mjesecima se u kompleksu održava "Festival Leuciana" koji promovira dvorac Belvedere i njegov park.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi San Leucio
v • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (53)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (9)
Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja