Saša Broz
| Aleksandra Broz | |
|---|---|
| Rođenje | 19. listopada 1968. |
| Zanimanje | kazališna redateljica |
| WWW | |
portal o životopisima ‧ portal o filmu | |
Aleksandra Broz (Zagreb, 19. listopada 1968.), hrvatska kazališna redateljica, unuka jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita (1892. – 1980.).
Rođena je u Zagrebu u obitelji Miše Broza, Titovog sina. Njezin drugi djed, Julius Kosinc uspostavom NDH priključio se ustašama te tijekom rata zaslužio i čin pa je postao časnik vojske NDH. Nestao je na Bleiburgu 1945. godine.[1] U rodnom gradu je završila osnovnu i srednju školu, a istovremeno je pohađala Školu za klasični balet i ritmiku. Baletno školovanje nastavila je u Rusiji na prestižnom МАХУ (Moskovsko akademsko koreografsko učilište). Po završetku poslijediplomskog studija u Moskvi i ozbiljne povrede stopala, prekida karijeru i vraća se u Hrvatsku gdje upisuje smjer Kazališne režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Do sada je režirala u mnogim kazalištima u Zagrebu i okolici (HNK Zagreb, Dramsko kazalište Gavella, &TD, Satiričko kazalište Kerempuh, Gradsko kazalište Žar ptica, Gradsko kazalište Trešnja u Zagrebu, na Sceni "Gorica" u Velikoj Gorici), a izvan Hrvatske ostvarila je suradnju s Narodnim pozorištem u Tuzli. Bila je višegodišnji suradnik HRT-a kao redateljica sinkronizacije animiranih filmova i redatelj na posebnim projektima. Četiri puta je režirala dodjelu Nagrade hrvatskog glumišta. Režirala je i otvaranje 50. festivala igranog filma u Puli, a u pulskom INK-u dvije je sezone obnašala funkciju ravnateljice.[2]
- ↑ Drugi djed Saše Broz, Julius Kosinc iz Pakraca, bio je ustaški časnik, nestao je na Bleiburgu 1945.
- ↑ Saša Broz - biografija. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. prosinca 2013. Pristupljeno 25. studenoga 2013. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
- Saša Broz - biografija Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. prosinca 2013. (Wayback Machine) na internet stranici HNK Ivana pl. Zajca (pristupljeno 25. 11. 2013.) (hrv.)
- VELIKA ISPOVIJEST SAŠE BROZ: Redateljica se prisjetila djetinjstva, internata u Moskvi i prekida velike ljubavi: 'Misle da sam živjela u dvorcu i jela zlatnom žlicom, imala šofere i tjelohranitelje...' Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. studenoga 2018. (Wayback Machine) Barbara Marinović, "100posto", 7. studenog 2018.
