Sematophyllaceae

Sematophyllaceae
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Bryophyta
Razred:Bryopsida
Red:Hypnales
Porodica:Sematophyllaceae
Broth.
Baze podataka

Sematophyllaceae, biljna porodica pleurokarpnih mahovina rasprostranjenih diljem svijeta. Pripada redu Hypnales. Sastoji se od preko 800 vrsta unutar pedesetak rodova. Ova porodica obično poznata kao “lisnate mahovine”, sastoji se prvenstveno od kopnenih mahovina koje se nalaze u različitim staništima. Porodica pokazuje nevjerojatnu prilagodljivost i raznolikost. Ove su mahovine obično male i zelene, tvore guste tepihe ili jastuke na šumskom tlu ili na stijenama u vlažnom okruženju. Njihova tendencija da napreduju u izazovnim okruženjima čini ih kritičnim dijelom ekosustava.

Porodica je opisana u Die Natürlichen Pflanzenfamilien 1(3): 706. 1905. [1]

Etimologija

[uredi | uredi kôd]

Naziv Sematophyllaceae dolazi od grčkih riječi "sema", što znači "znak", i "phyllon", što znači "list". Ova nomenklatura ističe karakteristične strukture lista koje prevladavaju u ovoj porodicik mahovina, a koje mogu poslužiti kao pokazatelji okolišnih uvjeta. [2]

Opis

[uredi | uredi kôd]

Fizičke karakteristike

[uredi | uredi kôd]

Mahovine iz porodice Sematophyllaceae obično pokazuju nekoliko prepoznatljivih fizičkih osobina. Karakterizira ih mala veličina i gusto lisnato lišće. Jedna od najznačajnijih značajki su njihovi listovi, koji su obično spiralno raspoređeni oko stabljike i mogu varirati u obliku od izduženog do jajastog. Boja ovih mahovina je pretežno zelena, ali neke vrste mogu pokazivati ​​nijanse žute ili smeđe, ovisno o njihovom zdravlju i okolišnim uvjetima.[2]

Prepoznatljive osobine

[uredi | uredi kôd]

Prepoznatljive osobine su gust izgled poput tepiha na podlogama kao što su zemlja, drvo ili kamen. Listovi dugi 1-2 mm, često hrskave teksture. Rubovi listova koji su često nazubljeni, daju prepoznatljive obrubljene rubove. Snažno uvijeni i čvrsto zbijeni listovi koji daju šiljast izgled kada su suhi.[2]

Ekološki značaj

[uredi | uredi kôd]

Igrajući značajnu ulogu u formiranju tla, zadržavanju vlage i osiguravanju skloništa za mikroorganizme. Formirajući guste prostirke, ove mahovine mogu smanjiti eroziju usporavajući otjecanje vode i stabilizirajući tlo. Osim toga, oni pružaju stanište za razne male beskralješnjake, koji su pak izvori hrane za veće životinje.[2]

Preferirana klima i tlo

[uredi | uredi kôd]

Članovi obitelji Sematophyllaceae preferiraju vlažne uvjete i obično se nalaze u vlažnim okruženjima, poput umjerenih listopadnih šuma i prašuma. Uspijevaju u zasjenjenim područjima i često ih se vidi na šumskom tlu, na drveću ili čak na stijenama. Sematophyllaceae općenito preferiraju kisela tla, gdje mogu učinkovitije apsorbirati hranjive tvari. Njihova tolerancija na različite stupnjeve vlage čini ih otpornim dijelom krajolika.[2]

Rast i razmnožavanje

[uredi | uredi kôd]

Mahovine Sematophyllaceae obično se razmnožavaju i spolno i nespolno. Proces spolne reprodukcije uključuje proizvodnju sporofita, koji rastu iz gametofita i na kraju oslobađaju spore u okoliš. Nespolno razmnožavanje događa se kroz fragmentaciju, gdje se dijelovi mahovine odlome i mogu uspostaviti na novim mjestima. Ta im prilagodljivost omogućuje brzo naseljavanje novih područja, osobito u poremećenim staništima.[2]

Rasprostranjenost

[uredi | uredi kôd]

Sematophyllaceae su globalno rasprostranjene, ali se najčešće nalaze u umjerenim područjima svijeta. Uspjevaju u zemljama s vlažnom klimom, kao što je pacifički sjeverozapad Sjedinjenih Država, dijelovi Europe i regije jugoistočne Azije. Njihova sposobnost naseljavanja različitih okoliša značajno pridonosi njihovom širokom prirodnom rasprostranjenju.[2]

Uobičajeni štetnici i bolesti

[uredi | uredi kôd]

Iako su Sematophyllaceae općenito robusne, nisu neranjive na štetočine i bolesti. Uobičajene prijetnje uključuju gljivične infekcije koje mogu dovesti do rasta ili propadanja plijesni. Na mahovine također mogu utjecati invazivne vrste koje ih nadmašuju za resurse. Nadalje, nagle promjene uvjeta okoliša, poput dugotrajne suše ili ekstremne vrućine, mogu oštetiti ove osjetljive biljke.[2]

Ljudska upotreba

[uredi | uredi kôd]

Ljudi su tijekom povijesti nalazili različite namjene za mahovine Sematophyllaceae. Često se koriste u vrtlarstvu i uređenju krajolika kao biljke koje pokrivaju tlo, pridonoseći zadržavanju vlage u tlu. Osim toga, određene se vrste mogu pronaći u cvjetnoj industriji, a koriste se u aranžmanima zbog svoje estetske privlačnosti. U nekim se kulturama mahovina koristila zbog svojih upijajućih svojstava, služeći kao prirodni materijal za pakiranje ili čak kao izolacija.[2]

Status zaštite

[uredi | uredi kôd]

Dok su mnoge vrste unutar porodice Sematophyllaceae široko rasprostranjene, neke se suočavaju s prijetnjama gubitka staništa zbog krčenja šuma i urbanizacije. Ovaj gubitak staništa može ozbiljno utjecati na njihovu populaciju. Napori za očuvanje bitni su za zaštitu njihovih prirodnih staništa i održavanje bioraznolikosti u ekosustavima u kojima uspijevaju.[2] Zanimljive činjenice Neke vrste mogu preživjeti isušivanje, učinkovito ulazeći u stanje mirovanja dok se uvjeti ne poprave. Utvrđeno je da apsorbiraju teške metale iz tla, djelujući kao prirodni filtri i poboljšavajući zdravlje tla. U nekim se kulturama vjeruje da mahovine donose sreću i koriste se u tradicionalnim običajima.

Novija istraživanja

[uredi | uredi kôd]

Na temelju molekularnih i morfoloških dokaza, Sematophyllaceae s.l. dalje su podijeljeni u šest potporodica, Taxithelioideae, Isopterygoideae, Pylaisiadelphoideae, Aptychelloideae, Platygyrioideae i Sematophylloideae. Taxithelioideae je uspostavljena za smještaj Taxithelium, Taxitheliella i Vernieri; Isopterygoideae je uspostavljen za smještaj Isopterygium i Yakushimabryum; Pylaisiadelphoideae je novoopisan za smještaj Brotherella, Pylaisiadelpha i Orientobryum; Aptychelloideae je uspostavljena za smještaj Aptychella; Platygyrioideae je privremeno uspostavljena za smještaj Clastobryella, Clastobryum, Gammiella, Platygyrium i Trachyphyllum; Sematophylloideae je uskrsnuo kako bi se smjestili Sematophyllaceae s.str., i Isocladiella, Isocladiellopsis, Mastopoma, Heterophyllium, Pseudotrismegistia, Trismegistia i Wijkia se prenose u nju. [3]

Rodovi

[uredi | uredi kôd]
  1. Acanthocladiella M. Fleisch.
  2. Acanthorrhynchium M. Fleisch.
  3. Acritodon H. Rob.
  4. Acroporiites J.-P. Frahm
  5. Acroporium Mitt.
  6. Allioniellopsis Ochyra
  7. Aptychella (Broth.) Herzog
  8. Aptychopsis (Broth.) M. Fleisch.
  9. Aptychus (Müll. Hal.) Müll. Hal.
  10. Billbuckia Pócs
  11. Brittonodoxa W.R. Buck, P.E.A.S. Câmara & Carv.-Silva
  12. Brotherella Loeske ex M. Fleisch.
  13. Cephalocladium Laz.
  14. Chionostomum Müll. Hal.
  15. Clastobryella M. Fleisch.
  16. Clastobryophilum M. Fleisch.
  17. Clastobryopsis M. Fleisch.
  18. Clastobryum Dozy & Molk.
  19. Colobodontium Herzog
  20. Donnellia Austin
  21. Foreauella Dixon & P. de la Varde
  22. Gammiella Broth.
  23. Hageniella Broth.
  24. Heterophyllium (Schimp.) Müll. Hal. ex Kindb.
  25. Heterophyllon Kindb.
  26. Horridohypnum W.R. Buck
  27. Hydropogon Brid.
  28. Isocladiellopsis B.C. Tan, T.J. Kop. & D.H. Norris
  29. Kuerschneria Ochyra & Bedn.-Ochyra
  30. Leptorrhyncho-hypnum Hampe
  31. Ligulina Müll. Hal.
  32. Limnobiella (Müll. Hal.) Müll. Hal.
  33. Macrohymenium Müll. Hal.
  34. Maguireella W.R. Buck
  35. Mahua W.R. Buck
  36. Mastopoma Cardot
  37. Meiotheciella B.C. Tan, W.B. Schofield & H.P. Ramsay
  38. Meiotheciopsis Broth.
  39. Meiothecium Mitt.
  40. Microcalpe (Mitt.) W.R. Buck
  41. Neacroporium Z. Iwats. & Nog.
  42. Neohypnella E.B. Bartram
  43. Palisadula Toyama
  44. Papillidiopsis (Broth.) W.R. Buck & B.C. Tan
  45. Paranapiacabaea W.R. Buck & Vital
  46. Pilosimitra B.C. Tan & G. Dauphin
  47. Potamium Mitt.
  48. Pseudohypnella (Broth.) M. Fleisch.
  49. Pseudopiloecium E.B. Bartram
  50. Pseudotrismegistia H. Akiyama & H. Tsubota
  51. Pterogonidium Müll. Hal.
  52. Pterogoniella Schimp. ex Broth.
  53. Pterogoniopsis Müll. Hal.
  54. Pungentella Müll. Hal.
  55. Pylaisiopsis (Broth.) Broth.
  56. Radulina W.R. Buck & B.C. Tan
  57. Rhaphidorrhynchium Besch. ex M. Fleisch.
  58. Rhaphidorrhynchum (Schimp. ex Mitt.) Mitt.
  59. Rhaphidostichum M. Fleisch.
  60. Schraderella Müll. Hal.
  61. Schraderobryum M. Fleisch.
  62. Schroeterella Herzog
  63. Sematophyllites J.-P. Frahm
  64. Sematophyllum Mitt.
  65. Sigmatella (Müll. Hal.) Müll. Hal.
  66. Struckia Müll. Hal.
  67. Taxithelium Spruce ex Mitt.
  68. Timotimius W.R. Buck
  69. Trichosteleum Mitt.
  70. Trismegistia (Müll. Hal.) Müll. Hal.
  71. Tristichella Dixon
  72. Trolliella Herzog
  73. Vitalia P.E.A.S. Câmara, Carv.-Silva & W.R. Buck
  74. Warburgiella Müll. Hal.
  75. Wijkia H.A. Crum
  76. Wijkiella Bizot & Lewinsky

Sinonimi

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Tropicos, pristupljeno 19. rujna 2024.
  2. ↑ a b c d e f g h i j Botanical Realm, pristupljeno 15. rujna 2024.
  3. ↑ JSE, Phylogeny and classification of the Sematophyllaceae s.l. (Hypnales, Bryophyta), pristupljeno 19. rujna 2024

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]