Seri (Konkaak, Comcáac), indijanski narod ili grupa plemena porodice Serian u Sonori, sjeverozapadni Meksiko i otocima Tiburón, San Esteban i Isla Ángel de la Guarda. Na kopnu su im naselja Desemboque i Punta Chueca.
Ime Konkaak ili Comcáac znači 'Ljudi' . Indijanci Ópata ih nazivaju Seri / 'hitri' /.
Trdicionalna plemena bila su Tepocas, Guaymas, Upanguaymas, Tiburones i Salineros. Suvremena podjela prema Sheridanu (1999):
O postojanu Serija je poznato od vremena Coronadove potrage za mitskim gradovima Cibole u 16 stoljeću. Oni se ipak malo spominju u izvještajima. Eusebio Francisco Kino, jezuit, istraživač i misionar o Serima također malo govori. Njihova rana populacija iznosila je oko 5,000. Teritorij se prostirao od zaljeva Guaymas i nekih 75 milja (120 km) sjeverno od otoka Tiburón, i u unutrašnjost gotovo do Hermosilla, a treba mu pridodati i otoke Tiburon, Isla Ángel de la Guarda. Seri nisu bili u dobrim odnosima sa susjedima. U kasnom 17 stoljeću dolaze pod utjecaj misionara koji ih okupljaju oko misija, hoteći od njih napraviti dobre kršćane i poljoprivrednike. Ovo Seri objeručke nisu prihvatili, jer oni nisu nikada živjeli o agrikulture, i počeli su napuštati misije. Na ovo je španjolska armada reagirala tako da su uhićivali cijele obitelji, a njihove žene deportirali u Gvatemalu. Iskustvo sa Španjolcima učinilo je od njih divlje i okrutne ratnike. Svije logore vrlo brzo bi dizali i preseljavali se na druge lokacije. S uhvaćenim neprijateljima postupali su veoma okrutno. Pretjerivanja o njima da su neprijatelju pojeli meso s ruku, dovela su do toga da su ih počeli smatrati ljudožderima, što nije istina, ali su priče ipak preživjele.
Područje Serilanda dio je Sonorske pustinnje, težak, negostoljubiv kraj, i zato su njegovi stanovnici očvrsnuli i savršeno prilagođeni uslovima koji u njemu vladaju. Slično Tarahumarama i još nekima u susjednim predjelima, oni su izvrsni trkači s ogromnom količinom energije, sposobni trčati za jelenima i drugom divljači. Da bi uspjeli doći do mesa, Indijanac mora imati lake i brze noge, izdržljive i sposobne manevriranju u lovu na životinju. Njihova prilagođenost životu u prirodi očitava se i u njihovom poznavanju biljnog i životinjskog svijeta, tamo gdje bi 'civilizirani' čovjek umro od gladi, Indijanac 'žanje' bogatstva koja nudi pustinja. Njihova orijentiranost je ipak prema moru, a plovila su im splavi od rogozi, kojima navigaju između kopna i svojih otoka. U obalnim područjima oni hvataju kornjače (caguama), pelikane, ribu i sakupljaju školjkaše. Kuće Serija su od šiblja i kaktusa, oruđe od šljunka, a služe se jednostavnim kopljima od trske i lukom i strijelom, pa ih znanstvenici smatraju prilično primitivnima. Seri nemaju poglavica i nedostaje prava politička struktura. Poligamni su i matrilokalni. Žene danas nose suknje duge do gležnjeva i bluze s dugim rukavima i peplumom, kosa je duga a noge su im bose. Žene i djeca Serija nikada ne nose nikakve obuće koja bi im tabane odvajala od tla. Oni sjede, šeću se i spavaju uvijek u doticaju s golim tlom. Muškarci danas nose hlače, košulje, šešire i cipele. Neki još nose duge kose, ali su se mnogi ošišali. Njihov tradicionalni kilt ili pregača koji su nekada nosili kao jedinu odjeću, i kasnije preko hlača, odbačen je nakon što je duga kosa odsječena. Žene su imale razvijenu pravu umjetnost bojadisanja lica. Čest motiv je duga vodoravna crta koja ide preko gornjeg dijela lica i nosa i nosa. Česti motivi na licu su cvijeće, lišće i drugo što bi izgledalo atraktivno. Muškarci su lica bojali kada su išli u rat, po svoj prilici zbog spiritualne zaštite, i na sugestiju medicine-mana (šamana), koji može biti i muškarac i žena. Njihova lončarija (ulomci) često se nalazila u humcima školjaka i pješčanim dinama, arheolozi su je prozvali "eggshell", zbog njene iznimne tankoće, ali i istovremeno lijepa i čvrsta, zahvaljujući kvaliteti gline. Danas je među njima preostalo vrlo malo lončara, a svoje proizvode prodaju turistima. Drugi oblik keramike javljaju se kao malene ljudske figurice namijenjene djeci za igru. Košare su izrađivane od biljke Jatropha cuneata, poznate u španjolskom kao torote ili 'limber bush' . Košara ima raznorazne namjene, služi za prenašanje, čuvanje hrane, berbu divljeg bilja, i drugo, a žene je izrađuju od unutrašnje kore drveta (liko)
|