Siegfried Stohr | |
---|---|
Državljanstvo | talijansko |
Karijera u Formuli 1 | |
Aktivne godine | 1981. |
Momčad(i) | Arrows |
Utrke | 13 (9 startova) |
Prvenstva | 0 |
Pobjede | 0 |
Podiji | 0 |
Prvo startno mjesto | 0 |
Bodovi u karijeri | 0 |
Najbrži krugovi | 0 |
Prva utrka | Velika nagrada Sjedinjenih Američkih Država Zapad 1981. |
Prva pobjeda | - |
Posljednja pobjeda | - |
Posljednja utrka | Velika nagrada Italije 1981. |
Siegfried Stohr (Rimini, Italija, 10. listopada 1952.) je bivši talijanski vozač automobilističkih utrka. Godine 1977. osvojio je naslov prvaka u prvenstvu Formula Italia u Abarthovom bolidu,[1] a 1978. naslov prvaka u Talijanskoj Formuli 3.[2] U Formuli 1 je nastupao 1981. za momčad Arrows, gdje mu je momčadski kolega bio sunarodnjak Riccardo Patrese. Najbolji rezultat je ostvario na Velikoj nagradi Nizozemske kada je osvojio 7. mjesto.[3] Na Velikoj nagradi Belgije na stazi Zolder, Stohr je sudjelovao u incidentu u kojem je ozlijeđen njegov mehaničar Dave Luckett. Uoči kruga za zagrijavanje, Patreseu se ugasio bolid, a Luckett je izašao na stazu, ne bi li ponovo pokrenuo Patreseov bolid. Stohr, koji od ostalih bolida nije vidio što se događa ispred njega, udario je u Lucketta koji se nalazio iza stražnjeg kraja Patreseovog bolida.[4] Ozlijeđeni Luckett je prevezen u bolnicu, a kasnije se vratio u Formulu 1 kao mehaničar, te je na toj poziciji radio dugi niz godina nakon incidenta u Belgiji. No nesreća je utjecala na Stohra, kojem je ovaj incident bio jedan od razloga povlačenja iz Formule 1 i automobilističkih utrka. Sljedeće 1982. započeo je svoju školu za utrkivanje i sigurnu vožnju na stazi Misano. Devedesetih je postao redoviti kolumnist talijanskog časopisa Autosprint, a u mnogo publikacija je pisao o sigurnosti vožnje.