Kijevski ljetopis navodi da je 980. godine Vladimir, knez Kijeva, odlučio podići kumire božanstava Perun, Hrs, Dažbog, Stribog, Sjemargl i Mokoš. Ti kumiri nalazili su ispred njegovog dvora na kijevskoj Gori koji se nalazio iznad Dnjepra.[10][11] Osam godina kasnije, 988., nakon što je Vladimir pokršten, dao je srušiti navedene kumire.[10]
U Slovu nekojega kristoljupca i revnitelja za pravu vjeru , Sim i Rgl spominju se pak na dvjema mjestima kao božanstva kojima se pogani narod moli. Na samom početku teksta predstavljeni su kao jedno od božanstava kojima se klanjaju dvovjerni – pokršteni ljudi koji su zadržali vjeru u poganske bogove.[12]
»I poče Vladimir knežiti u Kijevu kao jedini, i postavi kumire na humu izvan dvora s visokom palačom: Peruna drvena,
glavu mu srebrnu, a brk zlatan, i Hrsa i Dažboga i Striboga i Sjemargla i Mokoš. I prinosili su im žrtve nazivajući ih bogovima i dovodili su sinove svoje i kćeri, i prinosili su ih kao žrtve bijesovima, i oskvrnjivali su zemlju žrtvama svojim: i oskvrnula se krvlju zemlja Ruska i hum taj.«
Katičić, Radoslav. 2011. Gazdarica na vratima. Ibis grafika, Matica hrvatska, Katedra Čakavskog sabora Općine Mošćenička Draga. Zagreb / Mošćenička Draga.
Trever, Kamilla. 1933. Собака-птица: Сэнмурв и Паскудж. Bykovsky, S. N. (ur.). Из истории докапиталистических формаций. Сборник статей к сорокапятилетию научнои деятельности Н. Я. Марра. Moskva. str. 293–329