Slavko Goldstein
Slavko Goldstein (Sarajevo, 22. kolovoza 1928. – Zagreb, 13. rujna 2017.[1]), bio je hrvatski političar, scenarist, knjižar, leksikograf i povjesničar amater židovske nacionalnosti.[2]
Slavko Goldstein rođen je u Sarajevu 1928. godine, obitelj mu je podrijetlom iz Tuzle, a djetinjstvo je proveo u Karlovcu, gdje mu je otac, Ivo Goldstein, bio ugledni trgovac knjigama. Početkom Drugoga svjetskoga rata, ustaše su ubile njegova oca najvjerojatnije u Logoru Jadovno,[3] a on je, zajedno s majkom i bratom Danijelom, pobjegao i pridružio se partizanima.[4] Nakon završetka rata, sudjelovao je u borbi za uspostavljanje Izraela i nekoliko je godina, s bratom, živio u kibucu. U Jugoslaviju vratio se tijekom 1950-ih, u Zagreb, gdje je studirao književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu.[2] Ubrzo je postao novinar, radeći kao urednik Vjesnika i Erasmusa. Jedno vrijeme bio je i radijski urednik, kao i urednik izdavačke kuće Stvarnost. Bavio se i scenarističkim radom, pišući scenarije za filmove Signali nad gradom (1960.) i Akcija stadion (1977.; zajedno s Dušanom Vukotićem). Osnivač je izdavačkih kuća Liber i Novi liber.
Zajedno s bratom i još nekolicinom političara, 20. svibnja 1989. godine osnovao je HSLS, hrvatsku političku stranku, te je do 1990. bio njezin predsjednik,[5] kada ga je zamijenio Dražen Budiša. Jedno vrijeme je bio predsjednik zagrebačke Židovske općine i Kulturnog društva Miroslav Šalom Freiberger, a zajedno sa sinom Ivom, povjesničarom, zalaže se za rekonstrukciju Zagrebačke sinagoge.[6] Tijekom 1990-ih bio je otvoreni protivnik politike dra Franje Tuđmana. Godine 2012. podržao je inicijativu brata Danijela za ukidanje saborske komemoracije žrtava Križnog puta na Bleiburgu.[7]
- Smatrao je kako je tijekom 1990-ih "ponovo prisustvovao građanskim ratovima"... i u knjizi "Priča o dva naroda" navodi zašto se jedna velika zemlja u istočnoj Europi raspala na ne manje od sedam beznačajnih državica".[8]
- Okrug Karlovac 1941., Institut za historiju radničkog pokreta, Zagreb, 1965. (suautori Milan Bekić i Ivo Butković)
- Reprinti i njihovo mjesto u izdavačkoj djelatnosti: referat na III Savjetovanju izdavača Jugoslavije u Portorožu 21.9.1974., Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1974.
- Prijedlog 85: glas iz privrede, Scientia Yugoslavica, Zagreb, 1985.
- Holokaust u Zagrebu, Novi Liber, Židovska općina Zagreb, Zagreb, 2001. (suautor Ivo Goldstein)
- 1941.: godina koja se vraća, Novi Liber, Zagreb, 2007.
- Jasenovac i Bleiburg nisu isto, Novi Liber, Zagreb, 2011. (suautor Ivo Goldstein)
- Tito, Profil knjiga, Zagreb, 2015. (suautor Ivo Goldstein)
- Jasenovac: tragika, mitomanija, istina, Fraktura, Zaprešić, 2016. (suautor Ivo Goldstein)
Dobio je brojne nagrade, odlikovanja i priznanja za književnu i nakladničku djelatnost.[2]
- 2010.: Nagrada Kiklop, za životno djelo.[2]
- ↑ HINA (pristupljeno 13. rujna 2017.)
- ↑ a b c d Goldstein Slavko. Hrvatsko društvo pisaca. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2012. Pristupljeno 2. travnja 2010.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- ↑ Deset mjeseci za život, dokumentarni film, 2012.
- ↑ Nedjeljom u 2, 1. travnja 2012.
- ↑ Croatian Jews hope elections will end area’s isolation. Jweekly.com (engleski). 2. siječnja 2000. Pristupljeno 2. travnja 2010.
- ↑ Pandža, Gordan. 15. rujna 2006. Sinagogu u Zagrebu gradit će obje općine. Vjesnik. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 15. kolovoza 2020. Pristupljeno 17. svibnja 2009.
- ↑ Otvoreno, 10. travnja 2012.
- ↑ (šp.) Ignacio Vidal-Folch, “Diga que soy yugoslavo”, elpais.com, 14. kolovoza 2014., pristupljeno 26. veljače 2016.
| ||||||||||||||