| Srećko Juričić | ||
|---|---|---|
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Srećko Juričić | |
| Rođenje | 30. prosinca 1954. Volosko, Hrvatska | |
| Pozicija | obrambeni | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1974. - 1985. 1985. - 1986. |
Rijeka Winterslag |
684 |
| Trenerska karijera | ||
| 1993.–1994. 1995.–1996. 1997. 1997.–1998. 1998.–2002. 1999. 2002.–2003. 2003.–2004. 2005.–2006. 2006. 2006. 2007. 2007.–2008. 2008. 2009.–2010. 2012.– |
HNK Rijeka UAE (pomoćnik) UAE do 20 Al-Riffa Al-Ittihad Kalba UAE Al-Ahli Dubai Bahrain Oman Al-Sharjah Al-Arabi Qatar Al-Riffa Al-Wasl Jemen HNK Rijeka (športski direktor) | |
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Srećko Juričić (Volosko, 30. prosinca 1954.), bivši hrvatski nogometaš. Igrao je "libera". Danas je športski direktor HNK Rijeke. Po struci je kemijski tehničar.[1]
Veći dio igračke karijere napravio je u Rijeci. Zvali su ga Schnellingerom zbog boje kose i uloge zadnjeg obrambenog igrača koju je igrao još u pionirskim kategorijama. Budući da je naglo narastao, trener Mrvoš ga je poslao u vezni red. Budući da je bio vrlo kreativan, trener Marcel Žigante uvrstio ga je u prvu momčad. Odigrao je u Rijeci u drugoligaškim i prvoligaškim sezonama, bio je dio zlatne generacije Rijeke koja je u sezonama 1977./78. i 1978./79., osvojila Kup Jugoslavije i kandidirala za osvajanje samog naslova prvaka, igrao u Kupu pobjednika kupova. Nije bio od igrača Rijeke kojem je publika klicala, ali je uživao poštovanje.[1] Igrač je s najviše nastupa za Rijeku. Nastupio je 684 puta. Bio je kapetan momčadi u utakmicama protiv Juventusa 1980. i Reala iz Madrida 1984. godine.[2] U inozemstvo je otišao nešto kasnije, jer nije htio otići odmah po stjecanju prava igranja u inozemstvu po svaku cijenu. Ponudama nije bio zadovoljan i nije se htio odvajati od obitelji. Supruga nije namjeravala ostaviti posao, a kći je bila premala da bi igranjem u inozemstvu bio daleko od nje. Pored toga tih godina igrače iz ondašnje Jugoslavije nisu toliko tada tražili, osobito one iz malih klubova.[1] Zaigrao je za belgijski KFC Winterslag nekoliko godina prije nego što se taj klub fuzionirao s Waterscheijem 1988. godine čime je nastao Genk. 1986. je završio igračku karijeru.
Nikad nije zaigrao za A reprezentaciju, premda je uživao iskreno poštovanje izbornika mlade reprezentacije Jugoslavije Ćeleta Vilovića.[1]
U zrelim igračkim danima, sebe nije u budućnosti vidio kao trenera, nego na nekoj športskoj dužnosti u klubu, kako je rekao u intervjuu. Desetak godina poslije demantirao je samog sebe.[1] U trenerskoj karijeri vodio je Rijeku, dubajski Al-Ahli, Riffu, Al-Ittihad iz Kalbe, Al-Sharjah, Al-Arabi iz Dohe, Qatar iz Dohe i dubajski Al-Wasl. Vodio je nekoliko reprezentacija: bahrainsku, omansku, Ujedinjenih Arapskih Emirata i jemensku. Jemensku je epizodu završio prijevremenim raskidom prosinca 2010. godine zbog niza loših rezultata na Kupu nacija Perzijskog zaljeva 2010. godine kojem je Jemen bio domaćin.[3]
Ožujka 2012. postavljen je za športskog direktora svog matičnog kluba HNK Rijeke.[4]