Studije kurikula su studije unutar naukovnih osnova koje se tiču razumijevanja kurikula kao aktivne snage ljudskog obrazovnog iskustva.
Specifična pitanja vezana uz nastavni plan su:
Komponente studija kurikula ispituju odnos između teorije kurikula i obrazovne prakse i odnos između školskog programa i konture društva, te kulture u kojima se škole nalaze. Postoje programi u području studija kurikula u nekoliko sveučilišta širom svijeta. Također, tudije kurikula su bili i prvi odsjek Američke obrazovne istraživačke udruge, poznate kao Odsjek B.
Važne knjige za studije kurikula su The Curriculum: Perspective, Paradigm, and Possibility Williama Schuberta (New York: Macmillan, 1986); Understanding Curriculum Williama Pinara (New York: Peter Lang Publishing, 1995).
Studije kurikula su se pojavile kao prepoznatljiva struka u kasnim 1960-ima i početkom 1970-ih godina od strane profesora usmjerenih na razvoj nastavnih programa. Pomak od razvijanja i vrednovanja kurikula do njegova razumijevanja poznat je kao "rekonceptualizacija" polja nastavnog plana i programa.[1]
Dio studija kurikula koji proučava kako društvo prenosi kulturu s koljena na koljeno se zove "skriveni kurikul".[2] Na primjer, jedan od osnivača sociologije Emile Durkheim, primijetio je da se u školama više nauči nego što je navedeno u kurikulu udžbenika i nastavnih pomagala. U Moralnom odgoju Durkheim je pisao:
Phillip W. Jackson (1968.) je uveo pojam "skriveni kurikul" u svojoj knjizi Život u učionicama. On je tvrdio da osnovna škola naglašava specifične vještine: mirno čekanje, suzdržanost, obavljanje zadataka do kraja, surađivanje, pokazujući odanost, kako nastavnicima, tako i kolegama, biti uredan i precizan, itd. (Jackson, Philip (1968), Život u učionicama.). Sociolog Robert Dreeben (1968. O tome što se uči u školi) je došao do sličnog zaključka da kurikul uči studente da "formiraju prolazne društvene odnose, gube mnogo svog osobnog identiteta i prihvaćaju legitimnost kategorijskog tretmana". Dreeben je tvrdio da formalno školovanje neizravno prenosi učenicima vrijednosti kao što su neovisnost i postignuća, bitni za njihovo kasnije članstvo u društvu.
Od tada, istraživači kurikula iz spektra paradigmi - od konzervativnih strukturno-funkcionalnih do neo-marksista te narativnih i umjetničkih istraživača - su razmatrali formalni kurikul, iskusni kurikul i skriveni kurikul. Progresivni istraživači, kao što su Paul Willis (1977, Learning to Labor: How Working Class Kids Get Working Class Jobs), Jean Anyon (1980, Social Class and the Hidden Curriculum of Work, Journal of Education 162), te Annette Lareau (1989. Home Advantage: Social Class, and Parental Intervention in Elementary Education), i Annette Lareau (1989. Home Advantage: Social Class, and Parental Intervention in Elementary Education) su ispitali načine na koje skriveni i jasni kurikuli reproductiraju položaj društvene klase. Narativni i umjetnički istraživači kao što su Thomas Barone (2001, Touching Eternity: The Enduring Outcomes of Teaching) su raspravljali o dugoročnim učincima kurikuluma na studentske živote.
Kritički teoretičari, kao što su Henry Giroux (1983. Theories of Reproduction and Resistance in the New Sociology of Education: A critical analysis, Harvard Educational Review 53), su počeli ispitivati uloge učenika i nastavnika u odluci kurikula, kako službenih tako i skrivenih. Takozvani "teoretičari otpora" su koncipirali studente i nastavnike kao aktivne agente koji rade na potiskivanju, odbacivanju ili promjeni kurikula. Istaknuli su da "kurikul" nije bio jedinstvena struktura, već nedosljedna, proturječna i kontradiktorna poruka. Drugi su istraživači ispitali interakcije između rasnih i etničkih kultura i dominantnih kurikula u školama. Na primjer, antropolog John Ogbu pregledava kurikul koji su utemeljili afro-američkih studenti (Signithia Fordham i John Ogbu 1986 "Black Students' School Success: Coping with the Burden of 'Acting White' The Urban Review 18). Kritički rasni teoretičari kao što je Daniel Solórzano ispitali su kako rasni stavovi predstavljaju još jedan "skriveni" kurikul u programima obrazovanja nastavnika (1997, Images and Words that Wound: Critical Race Theory and Racial Stereotyping, and Teacher Education, Teacher Education Quarterly, 24). Osim toga, Judith Stacey je predložila da su škole 60-ih godina prenijele skriveni kurikul koji je poticao seksistička uvjerenja, stavove i vrijednosti tog vremenskog razdoblja (1974 "And Jill Came Tumbling After Sexism in American Education").[3]
Zainteresiranost za studij kurikula je stoga od sve veće važnosti za obrazovno istraživanje i filozofiju obrazovanja.