Sveti razgovor

Giovanni Bellini, »Oltar S. Giobbea«, oko 1485., Gallerie dell'Accademia, Venecija

Tema svetoga razgovora (tal. sacra conversazione; lat. sacra conversatio) tip je kompozicije u kojoj je prikazana Bogorodica s Djetetom na prijestolju okružena svecima i donatorima u povezanoj grupnoj cjelini, njihovi međusobni odnosi takvi su kao da razgovaraju.[1]

Sveci iz raznih vremenskih razdoblja prikazuju se zajedno, bez obzira na razdoblje u kojem su živjeli.

Za prisutnost svetaca na prikazu sacra conversazione postoji mnogo razloga; može biti zaštitnik crkve za koju je oltarna pala naslikana, zaštitnik donatorova grada ili pak oznaka umjetnikova podrijetla.[2] Često se javlja i svetac kao imenjak donatora te se prema njemu može identificirati donator. Slike naslikane za samostanske redove najčešće prikazuju osnivače reda i njihove svece. Mnoga takva djela su i zavjetne slike koje su darivane crkvi u znak zahvalnosti za primljene milosti. Ponekad je prikazan donator koji kleči kraj svog sveca zaštitnika ili je pak prikazan sa svojom obitelji u trajnoj molitvi. Na pojedinim je slikama čak prisutan umjetnikov autoportret.

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Usp. A.B. [Anđelko Badurina], sub voce »sacra conversazione«, u: Anđelko Badurina (ur.), Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb: Kršćanska sadašnjost 1990. [1979.], str.516. i Enciklopedija likovnih umjetnosti 4. Zagreb: Leksikografski zavod FNRJ, 1962., str. 148.
  2. ↑ Usp. James Hall, Rječnik tema i simbola u umjetnosti, Zagreb: Školska knjiga, 1998. [1974.], str. 67.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  • Anđelko Badurina (ur.), Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb: Kršćanska sadašnjost 1990. [1979.]
  • James Hall, Rječnik tema i simbola u umjetnosti, Zagreb: Školska knjiga, 1998. [1974.]