Svetislav Stančić | |
---|---|
Rođenje | 7. srpnja 1895. |
Smrt | 7. siječnja 1970. |
Žanrovi | ozbiljna glazba |
Zanimanje | pijanist, skladatelj i glazbeni pedagog |
Instrument | glasovir |
Angažman | Muzička akademija u Zagrebu |
Nagrade | |
Značajni instrumenti | |
glasovir Pleyel | |
Svetislav Stančić (Zagreb, 7. srpnja 1895. – Zagreb, 7. siječnja 1970.), hrvatski pijanist, skladatelj i glazbeni pedagog; utemeljitelj tzv. zagrebačke pijanističke škole.
Glazbu je počeo učiti 1909., a Glazbenu školu zagrebačkoga Hrvatskoga glazbenoga zavoda završio je 1914. godine. Godine 1918. odlazi u Berlin gdje do 1922. privatno uči glasovir kod Heinricha Bartha i Conrada Ansorgea. Istodobno u razdoblju od 1920. do 1922. na majstorskoj školi berlinske Akademije umjetnosti studira kompoziciju kod glasovitoga Ferruccia Busonija.[1] U hrvatsku je glasovirsku pedagogiju unio visoku razinu profesionalizma i rafinirane spoznaje o glazbenoj interpretaciji kao spoju besprijekornog umijeća, znanja i umjetničkog nadahnuća. Njegovi su studenti bili mnogi ugledni hrvatski pijanisti i glazbeni pedagozi, primjerice Ladislav Šaban, Ivo Maček, Melita Lorković, Ranko Filjak, Jurica Murai, Branka Musulin, Stjepan Radić,[2] Pavica Gvozdić, Vladimir Krpan i drugi. Stančić je obradio skladbe za glasovir Ferde Livadića i Fortunata Pintarića. Godine 1960. dodijeljena mu je nagrada Vladimir Nazor za životno djelo.[3]
Europska udruga klavirskih pedagoga Hrvatska (EPTA Hrvatska; engl. European Piano Teachers Association – Croatia) od 2006. godine u Zagrebu održava Međunarodno pijanističko natjecanja "Svetislav Stančić".[4]