Ta Som

Angkor
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država Kambodža
Godina uvrštenja1992. (16. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloiii, iv, vi
Ugroženost1992.-2004.
PoveznicaUNESCO:668
Koordinate13°16′31″N 103°32′41″E / 13.2752°N 103.5446°E / 13.2752; 103.5446
Ta Som na zemljovidu Kambodže
Ta Som
Ta Som

Ta Som je maleni kmerski hram iz 12. stoljeća u Angkoru, Kambodža. Izgradio ga je kralj Kmerskog carstva Jayavarman VII. sjeveroistočno od Angkor Thoma i odmah istočno od hrama Neak Pean. Kralj ga je posvetio Budi i svome ocu Dharanindravarmanu II. (v. 1150. – 1160.).[1]

Ta Som se sastoji od jednog svetišta na niskoj terasi, okružen trostrukim obzidom od kamena laterita, koji su otvoreni s dva niza gopura (monumentalni portali) križnog tlocrta s prostorijama na sve četiri strane i tornjem s isklesanim licima, kao na hramu Bayon. Unutarnje svetište ima križni tlocrt s trijemom na svakom krilu, okruženi s četiri kutna paviljona. S obje strane prilaznog puta s istoka nalazi se po jedna "knjižnica". Poput obližnjeg hrama Preah Khana i Ta Prohma, hram je uvelike obrastao u vegetaciju s brojnim drvećem koje raste između njegovih ruševina.[2]

Od 1992. godine Ta Som je, kao dio Angkora, na popisu svjetske baštine UNESCO-a, a od 1998. godine World Monuments Fund (Svjetska spomenička fundacija, WMF).[3]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Ta Som
  1. Dawn Rooney, Angkor (3. izdanje), 1999., Odyssey Publications Ltd.. str. 190.–191. ISBN 962-217-601-1.
  2. Smokva daviteljica u Ta Somu (engl.) Preuzeto 12. srpnja 2011.
  3. Ta Som na stranicama WMF-a (engl.) Preuzeto 12. srpnja 2011.
  • Michael Freeman i Claude Jacques, Ancient Angkor, River Books, Bangkok, 1999., ISBN 974-8225-27-5.
  • Maurice Glaize, Glaize, Maurice. 2003. Tremmel, Nils (ur.). The Monuments of the Angkor Group (PDF). 4. izdanje izdanje. Pristupljeno 8. srpnja 2011. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - authorlink1 (pomoć)
  • Ta Som Devata - galerija fotografijaArhivirana inačica izvorne stranice od 16. ožujka 2010. (Wayback Machine) (engl.)