USS Mitscher (DDG-35) | |
---|---|
USS Mitscher (DDG-35) | |
Državna pripadnost: SAD |
|
Brodogradilište | Bath Iron Works; Bath, Maine |
Kobilica položena | 3. listopada 1949. |
Porinuće | 26. siječnja 1952. |
Stavljen u službu | 15. svibnja 1953. |
Povučen iz službe | 1. lipnja 1978. |
Reklasificiran | DD-927 - razarač (izvorno) DL-2 - vođa razarača/flotile (od 1951.) DDG-35 - raketni razarač (od 1968.) |
Glavne osobine | |
Dužina | 149,5 m |
Širina | 14,5 m |
Gaz | 6,4 m |
Brzina | 36 čv. |
Posada | 245 + 28 časnika |
Naoružanje | 1 x Mk 13 RIM-24 Tartar 2 x 5"/54 kalibar Mark 42 1 x Mk 16 RUR-5 ASROC 6 x Mark 32 SVTT |
Geslo | Audette Imperio |
Napomene | Podatci iz:[1] |
USS Mitscher (DD-927/DL-35/DDG-35), prvi razarač istoimene klase i prvi brod koji nosi to ime.
Izvorno klasificiran kao DD-927, kobilica mu je položena 3. listopada 1949. u brodogradilištu Bath Iron Works. 2. veljače 1951. reklasificiran je ako DL-2 te je 26. siječnja 1952. porinut kao USS Mitscher (DL-2), u čast viceadmirala Marca Mitschera. Kuma broda bila je njegova udovica.
U operativnu uporabu stavljen je 15. svibnja 1953. pod zapovjedništvom Terrell H. W. Connora.
Poslije uvodnih vježbi nedaleko od Kube, Mitscher se vratio u Boston na dodatne modifikacije nakon čega je isplovio na krstarenje u zaljevu Guantanamo koje je trajalo do 31. kolovoza 1954. Do 3. siječnja 1956. provodi vježbe uz Istočnu obalu SAD-a nakon čega se upućuje u posjete Engleskoj, Njemačkoj i Francuskoj koji su trajali do 10. veljače kada se vratio na Rhode Island (R.I.). Sljedećih pet godina djeluje uz Istočnu obalu redovito sudjelujući u NATO-ovim vježbama u sjevernom i istočnom Atlantiku.[2]
9. veljače 1961. uputio se u Sredozemno more na svoju prvu šestomjesečnu plovidbu s 6. Flotom. U sklopu toga, sljedeće četiri godine izvodi vježbe s Flotom i NATO snagama. U kolovozu 1964. pomaže evakuaciju američkih državljana s Cipra nakon čega je upućen kroz Sueski kanal u ophodnju Crvenim morem i Perzijskim zaljevom. Slijedilo je šest novih mjeseci s 6. Flotom u Sredozemlju i povratak u R.I. u prosincu 1965.[2]
2. ožujka 1966. zaputio se za Philadelphijsko mornaričko brodogradilište gdje je u razdoblju od 18. ožujka 1966. do 29. lipnja 1968. preinačen u vođenu raketnu krstaricu (DDG-35). Iz operativne uporabe povučen je 1. lipnja 1978. i prodan kao staro željezo u srpnju 1980.[2]
Izvor podataka:[3]
|