Uglješa Kojadinović

Uglješa Kojadinović
Rođenje14. veljače 1936.
Glamočani (Srbac, BiH)
Smrt20. lipnja 1982.
Bosanska Gradiška
Zanimanjekazališni, filmski i TV glumac
Važnije ulogeProfesor (Velo misto), kumordinar Žorž (U registraturi (televizijska serija))
Važniji filmoviTV serije: Prosjaci i sinovi, Velo misto, Nepokoreni grad.
WWW

portal o životopisima ‧ portal o filmu

Uglješa Kojadinović (Glamočani (Srbac, BiH), 14. veljače 1936.Bosanska Gradiška, 20. lipnja 1982.), bio je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Poslije osnovne škole Uglješa je s roditeljima prešao u Banju Luku. U banjolučkoj gimnaziji, kako svjedoči njegova sestra, gđa Slobodanka Vulin, igrajući u drami Mrtvi ne plaćaju porez, napravio prve glumačke korake. Upisao je zagrebačku Akademiju za kazališnu umjetnost, koju je uspješno završio u klasi profesora Branka Gavelle. Prvi stalni angažman imao je u kazalištu Komediji. Nakon pet sezona, 1960. godine, prešao je u Hrvatsko narodno kazalište u kome je dostigao potpuno glumačko ostvarenje ulogama u velikim predstavama poput: Molièrov Građanin plemić, Demoni Fjodora Dostojevskoga, Ranjena ptica Marijana Matkovića, a posebno se istaknuo kao Horacije u Shakespeareovom Hamletu. Iako je cijelim bićem živio za "daske što život znače", široj javnosti je, ipak, poznatiji kao televizijski i filmski glumac. Pamti se po ulogama u mnogim filmovima, dramama i TV serijama (Licem u lice, Tri jablana, Kaja, ubit ću te!, Nepokoreni grad, Doktor Mladen, Mačak pod šljemom, Prosjaci i sinovi, Paviljon 6, Žutokosi, Zlostavljanje, Najljepše zvanje na svijetu, Oko, Debeli lad, Fiškal, U registraturi i dr.), a naročito po ulozi profesora u kultnoj seriji Velom mistu. Pred kraj života osnovao je vlastitu kazališnu trupu i diljem Jugoslavije igrao Davida Štrpca, u predstavi po čuvenom Kočićevom Jazavcu pred sudom. Umro je u 46. godini, u najboljim glumačkim godinama, u Bosanskoj Gradišci. Po vlastitoj želji pokopan je u rodnom selu Razboj,[1] pored Vrbasa, nedaleko od jezera Bardača i gradića Srpca.

Filmografija

[uredi | uredi kôd]
Filmografija glumca Uglješe Kojadinovića
God. Naziv Uloga
1960.
1961. Gola cesta
1961. Treba zaklati pijetla
1962. Jutro još nije dan
1962. Vruć je zrak
1963. Licem u lice Inženjer Kosijer
1963. Usnuli ratnik
1964. Na plesu
1965. Najljepše zvanje na svijetu Smith
1965. Apel
1965. Dileme brat
1966. Pedeseti rođendan
1966. Želja
1966. Sastanak sa komandantom
1967. Crne ptice preživjeli logoraš
1967. Kroz šibe građanin
1967. Kineski zid
1967. Onaj žutokosi Žutokosi
1967. Kaja, ubit ću te! Piero Coto
1967. Slučaj doktora Mejzlera
1968. Paviljon broj VI Mojsejka
1968. Agent iz Vaduza
1968. Kristalna točka vedrine
1969. Dnevnik Očenašeka prolaznik filozof
1969. Žeđ Čovjek
1970.
1970. Zlostavljanje Andrija Žereković
1970. Fiškal Jakob Podgorski
1970. Pansion sa toplom i hladnom vodom
1971. U gori raste zelen bor Ustaša
1971. Diogenes barun Troilo Sermage
1972. Čovjek koga nema
1972. Čovjek koji je bacio atomsku bombu na Hirošimu David John
1972. Prosjaci i sinovi Dektiva
1972. Okreni leđa vjetru
1972. Kipić Tvrdić
1972. Bijeg Pilavija
1973. Lenjin u Africi
1974. U registraturi Žorž Jurić
1974. Što se radi nedjeljom
1975. Vrijeme ratno i poratno
1975. Doktor Mladen Ustaški satnik
1976. Izjava drug poslovođa Lacije
1976. Klara Dombrovska Feliks
1976. Tri jablana Stevan Slijepčević
1977. Marija Johann, jednoruki Nijemac
1977. Pucanj Istražitelj
1978. Debeli 'lad Mijo
1978. Čuvar mrtvac
1978. Oko Bariša Surac
1978. Slučaj Filipa Franjića Filip Franjić
1978. Punom parom Šef Đuro
1978. Vrabac Letko
1978. Mačak pod šljemom komandir čete Siraca
1978. Prijatelj Willie
1979. Svjetionik Kapetan Horn
1980.
1980. Obustava u strojnoj
1980.-1981. Velo misto Profesor
1981. Snađi, se druže komandir čete Siraca
1982. Hoću živjeti Martin Starčević
1982. Nevolje jednog Branimira Leopold
1982. Trojanski konj član mjesnog komiteta Robić
1982. Nepokoreni grad Divko Budak

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]