Vitomir Lukić | |
---|---|
Rođenje | 24. rujna 1929. Herceg Novi, Crna Gora |
Smrt | 30. svibnja 1991. Sarajevo, Bosna i Hercegovina |
Zanimanje | književnik |
Teme | pripovjedač, romanopisac, esejist, putopisac, književni i likovni kritičar |
Portal o životopisima |
Vitomir Lukić (Zelenika, 24. rujna 1929. – Sarajevo, 30. svibnja 1991.) bio je hrvatski književnik.
Pučku školu završio je u Donjem Vakufu, prvi razred Srednje tehničke škole u Banjoj Luci, a gimnaziju u Slavonskom Brodu 1952. godine. Studirao je jugoslavenske književnosti i hrvatsko-srpski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Nakon studija 1959. godine radio kao profesor u srednjim školama u Konjicu, rodnom mjestu svoga oca, i u Sarajevu.
Godine 1965. tiskana je Lukićeva prva zbirka pripovjedaka "Soba za prolaznike" koja otkriva već zrelog pisca. Te godine odlazi u Indiju, gdje je u svojstvu lektora predavao jugoslavenske književnosti na Sveučilištu u New Delhiu. Istovremeno je bio i dopisnik lista Oslobođenje za koji je svakog tjedna slao putopisne reportaže iz Indije.
Po povratku u Sarajevo, radio u Učiteljskoj školi, a zatim na Radio-televiziji Sarajevo, kao urednik u obrazovnom programu.
Prvi roman "Album" tiskan je 1968. Ovaj roman preveo je Todor Čalovski na makedonski jezik 1981. godine. U anketi lista BH Dani objavljenoj rujna 1999. roman "Album" uvršten je među deset najboljih bosanskohercegovačkih romana 20. stoljeća.
Inicijator je i jedan od sedmorice hrvatskih književnika potpisnika "Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku" od 28. siječnja 1971. godine. Bio je potpredsjednik HDZ BiH i ministar vjera u prvoj vladi Bosne i Hercegovine nakon prvih demokratskih izbora 1990. Umro je u Sarajevu, 1991. godine u šezdeset i drugoj godini života.
Iza Lukića ostala je bogata književna ostavština koja svjedoči o vrsnom intelektualcu svoga vremena. U mostarskoj su tiskari godine 1992., za vrijeme srpskoga i JNA topničkoga udara na grad, uništena sabrana djela Vitomira Lukića u deset svezaka, koju je priredio Mile Pešorda.