When Dream and Day Unite

When Dream and Day Unite
Dream Theater (studijski album)
Žanrprogresivni metal
Objavljen6. ožujka 1989.
Snimanjeod 18. srpnja do 12. kolovoza 1988. godine
Trajanje51:25
IzdavačMechanic
Producent(i)Terry Date i Dream Theater
Recenzije
  • Allmusic poveznica
  • Sputnikmusic poveznica
  • Metal Storm (7.8/10) poveznica
  • Kronologija albuma – Dream Theater
    The Majesty Demos
    (1986.)
    When Dream and Day Unite
    (1989.)
    Images and Words
    (1992.)

    When Dream and Day Unite je prvi studijski album progresivnog metal sastava Dream Theater. Album se uglavnom sastoji od glazbenog materijala kojeg su članovi sastava napisali tijekom prvih godina postojanja. Snimanje se odrađivalo tijekom srpnja i kolovoza 1988. godine, a album je izdan u narednoj godini 6. ožujka. When Dream and Day Unite je, uz Falling into Infinity, jedini album Dream Theatera bez njihovog originalnog fonta na omotu albuma.

    Povijest

    [uredi | uredi kôd]

    Sastav Dream Theater osnovali su 1985. godine pod imenom Majesty trojica studenata glazbenog sveučilišta Berklee: John Petrucci, John Myung i Mike Portnoy. Nakon što su se sastavu priključili klavijaturist Kevin Moore i pjevač Chris Collins sastav je krenuo sa stvaranjem glazbenog materijala kojeg su izdali 1986. godine pod nazivom The Majesty Demos. Prodaja demoalbuma bila je relativno uspješna, sa svih tisuću početno izdanih primjeraka prodanih u nekoliko tjedana. Zbog vrlo pozitivnih kritika na demouratke članovi sastava očekivali su jednako dobar uspjeh nadolazećeg albuma.

    Prethodno izdavanju albuma, sastav je bio prisiljen promijeniti naziv nakon što ih je istoimeni sastav is Las Vegasa upozorio kako će u protivnom protiv njih pokrenuti sudski spor. Nakon što nisu uspjeli sami pronaći novo ime za sastav, otac Mikea Portnoya predložio je ime Dream Theater, po imenu kina u Monterreyu.[1] Osim promjene imena, sastav je zamijenio i pjevača Chrisa Collinsa. Novi pjevač Dream Theatera tako je postao puno stariji i iskusniji Charlie Dominici.

    6. ožujka 1989. godine sastav izdaje svoje prvo studijsko izdanje, When Dream and Day Unite. Album je bio veliko komercijalno razočaranje i prošao je većinom nezapažen u rock krugovima i među kritičarima. Sastav i izdavač predvidjeli su puno veće zanimanje za album. Manjak novčanih sredstava prisilili su sastav da se ograniči na malu turneju u okolici New Yorka. Održali su svega pet koncerata,[2] a nakon četvrtog nastupa Charlie Dominici je napustio sastav. Ipak, Dominici je pozvan da odradi peti i posljednji nastup kada je Dream Theater svirao kao predgrupa sastavu Marillion.

    Sastav je 2002. godine ponovno izdao album uz poboljšani zvuk. Album When Dream and Day Unite Remastered izdan je putem diskografske kuće YtseJam kao jedno od brojnih bootleg izdanja sastava.

    Popis pjesama

    [uredi | uredi kôd]
    Br. SkladbaTekstopisacSkladatelj Trajanje
    1. »A Fortune in Lies«  John PetrucciDream Theater 5:12
    2. »Status Seeker«  Charlie Dominici, PetrucciDream Theater 4:15
    3. »The Ytse Jam«  instrumentalna skladbaPetrucci, John Myung, Kevin Moore, Mike Portnoy 5:43
    4. »The Killing Hand«  PetrucciDream Theater 8:40
    5. »Light Fuse and Get Away«  MooreDream Theater 7:23
    6. »Afterlife«  DominiciDream Theater 5:27
    7. »The Ones Who Help to Set the Sun«  PetrucciDream Theater 8:04
    8. »Only a Matter of Time«  MooreDream Theater 6:35

    Komercijalni uspjeh

    [uredi | uredi kôd]

    U prvih nekoliko godina nakon izdavanja album je bio većinom nezapažen od strane glazbenih kritičara. Tek nakon izdavanja albuma Images and Words kritičari su se osvrnuli i na prvi Dream Theaterov album. Internetski kritičari The Metal Observer hvalili su kreativnost sastava,[3] dok su Allmusic i Sputnikmusic većinom kritizirali glazbu Dream Theatera.[4][5]

    Pozicije na glazbenim ljestvicama

    [uredi | uredi kôd]
    ljestvica najbolji rang
    Japan #98[6]

    When Dream and Day Reunite

    [uredi | uredi kôd]

    Na 15. obljetnici izdavanja albuma trenutačna je postava u potpunosti odsvirala album u Los Angelesu i tijekom dvije dodatne pjesme nastupili su, tada već bivši članovi Dream Theatera, vokal Charlie Dominici i Derek Sherinian na klavijaturama. Cijeli je nastup snimljen i izdan pod naslovom When Dream and Day Reunite kao službeni bootleg neovisne izdavačke kuće Mikea Portnoya YtseJam Records. Osim cijelog albuma When Dream and Day Unite odsvirane su i pjesme Metropolis (s albuma Images and Words) i To Live Forever sa singla Lie.[7][8]

    Osoblje

    [uredi | uredi kôd]
    Dream Theater


    Tehničko osoblje
    • Izdavač (1989.) – Mechanical Records
    • Izdavač (2002.) – One Way Records (deluxe edition)
    • Izdavač (2002.) – YtseJam Records
    • Producent – Terry Date

    Izvori

    [uredi | uredi kôd]

    Internet

    [uredi | uredi kôd]
    1. Dream Theater Frequently Asked Questions (engleski). Gabbo.net. 2000. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. svibnja 2010. Pristupljeno 4. listopada 2009.
    2. When Dream and Tour Unite. Mike Portnoy (engleski). 1989. Pristupljeno 4. listopada 2009.
    3. Dream Theater - When Dream And Day Unite (9/10) - USA - 1989. The Metal Observer (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 22. lipnja 2008. Pristupljeno 4. listopada 2009.
    4. When Dream and Day Unite. All Music Guide (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 21. ožujka 2021. Pristupljeno 4. listopada 2009.
    5. When Dream and Day Unite - Dream Theater. Sputnik Music (engleski). Pristupljeno 4. listopada 2009.
    6. ドリーム・シアター-Oricon Style ミュージック. Oricon Style (japanski). Oricon. Pristupljeno 27. rujna 2009.
    7. Train of Thought World Tour - North American Leg, 3/6/2004 Los Angeles, CA. Mike Portnoy (engleski)
    8. WHEN DREAM AND DAY REUNITE OFFICIAL BOOTLEG (engleski). Prog Archives. 2003. Pristupljeno 4. listopada 2009.

    Ostalo

    [uredi | uredi kôd]
    • Myung, Petrucci, Portnoy, LaBrie, Rudess (2006.). Službeni dokumentarac Dream Theatera The Score So Far.... Preuzeto 4. listopada 2009.
    • I can remember when, dokumentarac Dream Theatera. Preuzeto 3. listopada 2009.

    Vanjske poveznice

    [uredi | uredi kôd]