Zora Dirnbach

Zora Dirnbach
Rođenje 22. kolovoza 1929.
Smrt 19. travnja 2019.
Nacionalnost Hrvatica
Etnicitet Židovka
Državljanstvo Hrvatska
Obrazovanje Filozofski fakultet u Zagrebu
Zanimanje scenaristica, spisateljica
Rođaci Moritz Dirnbach
(djed)
Hermina Glatter-Dirnbach
(baka)
Gertruda Dirnbach
(sestra)
Portal o životopisima

Zora Dirnbach (22. kolovoza 1929. – 19. travnja 2019.) je bila poznata hrvatska scenaristica, spisateljica, urednica i novinarka.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Zora Dirnbach je rođena u Osijeku, 22. kolovoza 1929. godine. Otac joj je bio židovskog podrijetla, a majka austrijska-katolkinja koja se 1922. godine preobratila na judaizam.[1][2][3][4][5] Dirnbach je odrasla uz sestru Gertrudu. Otac joj je u Osijeku posjedovao tvornicu papira "Mursa Mill".[3][4][5]

Studirala je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dirnbach je od 1949. radila kao novinarka i urednica kulturnog programa u dnevnim novinama i na Radiju Zagreb. Od 1958. radila je kao dramaturg na prvom programu Radio Zagreba. Od 1963. do 1991. godine Dirnbach je radila kao dramaturg i urednik Dramskog programa na Radioteleviziji Zagreb. Autor je tri filmska scenarija za dugometražne igrane filmove, među inima i nagrađivanog filma Deveti krug, prvog filma o Holokaustu u povijesti svjetske kinematografije. Deveti krug je bio nominiran za Oskara. Autorica više od desetak radio-drama (od kojih je većina izvedena i u inozemstvu) kao i TV-drama, TV-filmova i dvije serije; autorica adaptacija i prijevoda velikog broja radio i TV-drama U svojstvu stručnog suradnika predavala je TV-dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Sudjelovala na brojnim međunarodnim sastancima TV-dramaturga Europe u Beču, Stockholmu, Londonu, Kopehagenu, Münchenu i Monte Carlu. U raznim domaćim i u dvije inozemne antologije radio-dramskih i TV-dramskih tekstova objavljena je radio-drama Alkimonova jabuka, i TV-drama Taj dugi, dugi put. Dirnbach je autor nekoliko romana i kolekcija kratkih priča. Članica je Hrvatskog društva pisaca.[3][5][6]

Kroz svoj cijeli život bila je inspirirana osobnom i obiteljskom tragedijom tijekom Holokausta, kao i samim Holokaustom. Kao članica Židovske općine Zagreb, istoj je kroz život dala nemjerljivi doprinos. Sa svojim stalnim angažmanom u "Vijeću židovske općine Zagreb", vodila je odbor za informiranje Židovske općine Zagreb, te je isto tako puno doprinijela zagrebačkoj židovskoj zajednici. Iako je tijekom Drugog svjetskog rata tj. Holokausta bila krštena, u namjeri da joj se spasi život, Dirnbach za sebe kaže da je hrvatska židovka i ateist. Majka je Zoru Dirnbach i njezinu sestru početkom rata krstila u crkvi, te je svećeniku platila da krivotvori datum njihova krštenja. No, pečat podrijetla ipak nisu mogli izbjeći. Sestra Zore Dirnbach se ni nakon krštenja nije usudila ići u školu, dok Zora je. Njezina majka je željela da se tako osjeća ravnopravnom, te da sa sebe zbaci osjećaj inferiornosti koji je uz sve ostalo židovima tada bio nametan. Dirnbach je imala nekoliko neugodnih situacija kada su neki učenici hodali za njom i govorili da "ovdje smrdi na Čifuta". No u njezinu obranu su stale neke njezine školske kolegice. U rodnoj kući Zore Dirnbach, u Osijeku, se nalazio sabirni logor. Bio je to zapravo skup zgrada u kojima je pored napuštene tvornice njezina oca bila i obiteljska kuća Dirnbachovih. Kako je tvornica sredinom 1930.–ih preseljena u drugi dio grada, ostale su prazne hale i skladišta, što se pokazalo idealnim objektom za privremeni logor. U njemu su odlazak do Auschwitza i do Jasenovca punih mjesec dana čekali starci i sasvim mala djeca, da bi 22. kolovoza 1942. godine svi oni bili utrpani u stočne vagone i otpremljeni u smrt. Zora Dirnbach, te njezina majka i sestra, su uspjele preživjeti Holokaust, dokle mnogi članovi njihove obitelji nisu bili te sreće.[3][5][7] Među ubijenim članovima obitelji Dirnbach se nalazi i Zorina baka Hermina Glatter-Dirnbach[8] koja je ubijena u Jasenovcu udarcem malja u glavu,[3] te stric Samuel Dirnbach,[9] strina Giza Dirnbach,[10] bratić Alfred Dirnbach[11] i mnogi drugi rođaci.[3][5][7][12]

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]

Zori Dirnbach je dodijeljena nagrada za scenarij na prvom jugoslavenskom anonimnom konkursu za filmske scenarije u Sarajevu 1956. godine. 1960. osvojila je Zlatnu arenu u Puli za film godine Deveti krug. 1968. godine dodijeljena joj je nagrada na anonimnom natječaju Hrvatskog narodnog kazališta u povodu 100-godišnjice tog kazališta za dramski tekst Noć štakora.[6]

Radijski scenariji

[uredi | uredi kôd]

Televizijski i filmski scenariji

[uredi | uredi kôd]

Filmovi

[uredi | uredi kôd]

Serije

[uredi | uredi kôd]

Ostalo

[uredi | uredi kôd]

Citati

[uredi | uredi kôd]
»Većina Hrvata, čemu sam svjedočila i sama, odbacivala je ustaški režim koji je i samim Hrvatima nanosio veliko zlo.[3]«
(Zora Dirnbach 2009. godine u intervju za Jutarnji list.)
»Nisam Židovka po vjerskoj i kulturnoj tradiciji, nego me je odredila identifikacija s nevinom žrtvom. Moja domovina je Hrvatska. Kulturološki i društveno pripadam Hrvatskoj. Ja sam hrvatska Židovka. Kada sam se nakon prvog posjeta Izraelu vraćala u Zagreb, pomislila sam: ‘Konačno, idem doma!’[3]«
(Zora Dirnbach 2009. godine u intervju za Jutarnji list.)
»U svakom žitu ima kukolja. No, činjenica jest da je u ustašama bio manji broj Hrvata, da su oni u velikoj većini - netko odmah, netko malo kasnije, ali da tako kažem na vrijeme - uočili tko su ustaše. Hrvati su se tijekom rata pokazali u najvećem broju na razini. Grozim se kada se danas želi Hrvatima nabaciti krivnja ustaša i NDH.[3]«
(Zora Dirnbach 2009. godine u intervju za Jutarnji list.)
»Kada je 90-ih počeo rat, to me je bacilo u očaj. Nisam vjerovala da ću ponovno doživjeti rat.[3]«
(Zora Dirnbach 2009. godine u intervju za Jutarnji list.)

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Ivo Goldstein, 2001, str. 486, 487
  2. ↑ (engl.) United States Holocaust Memorial Museum. Holocaust Survivors and Victims Database: Zora Dirnbach. Pristupljeno 29. prosinca 2013. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  3. ↑ a b c d e f g h i j Vlado Vurušić. 1. veljače 2009. Zora Dirnbach: 'Čekala sam 20 godina ‘Deveti krug’. Jutarnji list. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. prosinca 2012. Pristupljeno 29. prosinca 2013.
  4. ↑ a b Snješka Knežević, 2011, str. 112
  5. ↑ a b c d e Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Nataša Maksimović Subašić; Zora Dirnbach – Svjetionik s one strane nacionalizma; stranica 4, 5, 6, 7; broj 110, lipanj / srpanj / kolovoz 2009.
  6. ↑ a b Zora Dirnbach. Hrvatsko društvo pisaca. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 29. prosinca 2013.
  7. ↑ a b OSCE/ODIHR, Kuća Anne Frank, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, Agencija za odgoj i obrazovanje (nastavni materijali za povijest Židova i antisemitizma); Antisemitizam: vječni sukob?; stranica 2; 2013.
  8. ↑ (engl.) Hermina Dirnbach. Stranica svjedočanstva Zora Dirnbach (unuka). Yad Vashem. Pristupljeno 29. prosinca 2013.
  9. ↑ (engl.) Samuel Dirnbach. Stranica svjedočanstva Zora Dirnbach (nećakinja). Yad Vashem. Pristupljeno 29. prosinca 2013.
  10. ↑ (engl.) Giza Dirnbach. Stranica svjedočanstva Zora Dirnbach (nećakinja). Yad Vashem. Pristupljeno 29. prosinca 2013.
  11. ↑ (engl.) Alfred Dirnbach. Stranica svjedočanstva Zora Dirnbach (sestrična). Yad Vashem. Pristupljeno 29. prosinca 2013.
  12. ↑ Željka Godeč. 4. prosinca 2009. 'Manjinama danas nije bitno bolje nego pod Tuđmanom'. Nacional. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. prosinca 2012. Pristupljeno 29. prosinca 2013.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Goldstein, Ivo. 2001. Holokaust u Zagrebu. Novi Liber. Zagreb. ISBN 953-6045-19-2
  • Snješka Knežević, Aleksander Laslo. 2011. Židovski Zagreb. AGM, Židovska općina Zagreb. Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]