Zoran Radmilović | |
---|---|
Zoran Radmilović kao Bili Piton u Maratonci trče počasni krug | |
Rođenje | 11. svibnja 1933. Zaječar |
Smrt | 21. srpnja 1985. Beograd |
Zanimanje | filmski i kazališni glumac |
Godine rada | 1962. - 1985. |
WWW | |
portal o životopisima ‧ portal o filmu |
Zoran Radmilović (Zaječar, 11. svibnja 1933. – Beograd, 21. srpnja 1985.), srbijanski glumac.
Po očevoj želji upisao je pravo na Sveučilištu u Beogradu, potom studirao i na Arhitektonskom i Filološkom fakultetu; usporedo je oprobao glumačke mogućnostu u KUD „Ivo Lola Ribar“, potom upisao i postupno apsolvirao glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju te započeo karijeru u Beogradskom dramskom kazalištu (1962. – 1968.), u kome isprva nastupa u manje značajnim predstavama.
Godine 1964., zbog odustajanja Ljube Tadića, Radmilović uskače u naslovnu ulogu u Kralju Ibiju (na sceni Ateljea 212), predstavi koju pretvara - razotkrivajući potpuno izuzetnu glumačku nadarenost - u trijumf improvizacije (veliki uspjeh ostvaruje i na gostovanjima u Parizu, Moskvi, New Yorku, Veneciji i dr.), u "svoju scenu" koja će trajati (zajedno s kasnijim Radovanom III. Dušana Kovačevića) dva desetljeća.
Iako je ostvario niz uspješnih uloga u kazalištu (stalni je član Ateljea 212 od 1968. godine do smrti), na filmu, televiziji i estradi, sve su one ostale u sjeni "uloge života" u Kralju Ibiju (čak i kad se radi o briljantnom ostvarenju - ulozi Molijera u istoimenom komadu M. A. Bulgakova, za koju je nagrađen Oktobarskom nagradom grada Beograda).
Na filmu je debitirao 1962. godine (Čudna devojka, Jovana Živanovića) i odigrao oko dvadeset uloga. Glavne je ostvario u filmovima Glineni golub (T. Janić, 1966.), Ram za sliku moje drage (Mirza Idrizović, 1968.), Pogled u noć (N. Stojanović, 1968.), Paviljon 6 (L. Pintilie, 1978.), Sretna porodica (Gordan Mihić, 1980.).
Nagrada "Zoranov brk" se dodjeljuje svake godine u čast Zorana Radmilovića na manifestaciji "Dani Zorana Radmilovića" u Zaječaru. Nagrada je ustanovljena 1991. godine