Đuro (Juraj) Ferić Gvozdenica (Dubrovnik, 5. lipnja 1739. – Dubrovnik, 13. ožujka 1820.), hrvatski katolički svećenik, isusovac, pjesnik,[1] prevoditelj i skupljač narodnoga blaga.[2]
Iz pučke obitelji.[1] Kad je ukinut isusovački red, bio je učitelj u Dubrovniku te poslije prepozit i biskupski vikar. Bolje je govorio latinski nego hrvatski, jer onda još nije bilo takvih škola.[2]
Pohađao Hrvatski kolegij u Loretu.[3]
Po narodu skupljao običaje, spomenike, pjesme i drugo narodno blago. Narodne je pjesme prevodio na latinski te tumačio priče i poslovice.[2]
Prepjevao Psalam Davidov u heksametrima, a potom u lirskim stihovima. Sastavio zbirku Pričice prorečja slovinskijeh (1794.).[2] Sačuvano je dopisivanje s njemačkim povjesničarem Johannesom Müllerom[2] i sa splitskim gradonačelnikom Julijem Bajamontijem. Po živom zanimanju za folklornu književnost Ferić je preteča romantizma, odnosno predromantizma. Ukorijenjen je u klasicizmu. Anticipira hrvatski narodni preporod.[1] Sastavio je veliku zbirku narodnih lirskih i epskih pjesama, koje je prevodio na latinski jezik ali nije uspio objaviti.[4] Napisao i mnogo epigrama, parafraza, prijevoda, elegije, povijesni ep, makaronske pjesme. Osobito je važan Opis dubrovačke obale (Periegesis orae Rhacusanae, 1803.), gdje je dao zemljopisne podatke, opisao prirodne ljepote, običaje i povijesne događaje.[1]