Đuro Horvatović (ponegdje i Đura; Nova Gradiška, 17. siječnja 1835. — Beograd, 28. veljače 1895.), bio je srpski general i ministar vojske, podrijetlom iz Hrvatske.[1] Ujak je osnivača hrvatskog domobranstva u austro-ugarskoj vojsci Marka Crljena (sin Đurine sestre Marije), te sin Stjepana Horvatovića, poručnika petrovaradinske graničarske pukovnije.[2]
Iz austrijske vojske u činu potporučnika, prešao je u srpsku vojsku studenoga 1862. godine.[3] Istaknuo se u Prvom srpsko-turskom ratu 1876. – 77., u kojem je kao potpukovnik zapovijedao Knjaževačkom vojskom. Na inicijativu generala Černjajeva promaknut je u čin pukovnika,[4] i preuzeo zapovjedništvo nad IV. korpusom, čijim je dijelom u boju kod Šumatovca napao desno krilo turske vojske i pridonio pobjedi srpske vojske.[5]
U velikom ilustriranom kalendaru »Orao« povodom ovih uspjeha zabilježeno je:
U Drugom srpsko-turskom ratu 1877. – 1878. zapovijedao je Timočkim korom, s kojim je 24. prosinca 1877. godine zauzeo Belu Palanku, a četiri dana kasnije u sudjelovanju sa Šumadijskim korom i Pirot. U razdoblju od 1881. – 1885. bio je izaslanik u Petrogradu, a zatim zapovjednik aktivne vojske i njezin ministar 1886-87.[7]