Đuro Đaković

Ovo je glavno značenje pojma Đuro Đaković. Za tvrtku koja nosi njegovo ime pogledajte Đuro Đaković Holding d.d..
Đuro Đaković
Fotografija Đure Đakovića iz 1910-ih.
Rođenje30. studenoga 1886., Brodski Varoš, Hrvatska
Smrt25. travnja 1929., Oštri vrh kod Svetog Duha, Slovenija[1]
StrankaKPJ
Zanimanjepolitičar

Đuro Đaković (Brodski Varoš, 30. studenoga 1886.Oštri vrh kod Svetog Duha, Slovenija, 25. travnja 1929.), bio je hrvatski političar, sindikalni vođa, jedan od osnivača Komunističke Partije Jugoslavije 1919. godine i organizacijski tajnik Centralnog Komiteta KPJ-a od 1928. godine pa sve do smrti.[1][2][3]

Životopis

[uredi | uredi kôd]
Rodna kuća Đure Đakovića u Brodskom Varošu.

Đuro Đaković rođen je u Brodskom Varošu kraj Broda na Savi 1886. godine. U Sarajevu kao metalski radnik 1905. i 1906. godine sudjeluje u prvim radničkim štrajkovima u Bosni, a 1910. godine djeluje kao istaknut omladinski rukovodilac u tome gradu.[4] Po izbijanju Prvoga svjetskog rata biva uhićen zbog proturatnog djelovanja, nakon čega ga vojni sud kao veleizdajnika osuđuje na smrt. Kasnije je amnestiran i upućen na prisilni rad u Arad i Komoran.

Organizirao je veliki štrajk građevinara 1919. godine, a bio je i članom Centralne uprave Saveza metalaca za BiH i uprave Glavnog radničkog saveza BiH.

Jedan je od osnivača Socijalističke Radničke Partije Jugloslavije (komunista) u Bosni i Hercegovini, a 1920. godine izabran je u Centralno partijsko vijeće KPJ-a. Zastupnikom KPJ-a u Ustavotvornoj skupštini bio je 1920. godine.[2]

Godine 1920. angažira se u sindikalnoj kampanji za oslobađanje uhićenih rudara, sudionika Husinske bune.[5]

Godine 1921. bio je delegatom KPJ-a na Trećem kongresu Kominterne u Moskvi. Više je puta uhićivan, mučen i proganjan, a od 1922. do 1926. godine interniran je u rodnome mjestu.

Po odlasku u Zagreb 1926. godine postao je tajnikom Oblasnog odbora Saveza metalaca Hrvatske.[4]

Bio je jedan od najistaknutijih boraca protiv frakcija u vrhovima KPJ-a. Tijekom 1927. i 1928. godine boravi na Lenjinovom sveučilištu u Moskvi, a u Kraljevinu SHS vratio se je kao opunomoćenik Kominterne za sprovođenje Otvorenog pisma upućenog članovima KPJ-a. Na Četvrtom kongresu KPJ-a u Dresdenu 1928. godine postao je organizacijski tajnik CK KPJ.

Kao veliki protivnik Šestosiječanjske diktature, u travnju 1929. godine uhićen je u Zagrebu i mučen. Nedugo zatim odveden je na tadašnju jugoslavensko-austrijsku granicu, gdje su ga žandari, pri insceniranom bijegu, ubili 25. travnja, s Nikolom Hećimovićem, tajnikom Crvene pomoći.[1][2][3]

Đurin sin, Stjepan Đaković, rođen 1912. godine u Sarajevu, također je bio član KPJ-a te je kao sudionik Narodnooslobodilačkog pokreta u Hrvatskoj ubijen od ustaša u Zagrebu 1942. godine.

Spomen i baština

[uredi | uredi kôd]
Poprsje u Zagrebu, Medveščak 2, rad Vanje Radauša.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c Perić, Ivo, Hrvatska u monarhističkoj Jugoslaviji, Kronika važnijih zbivanja, Dom i svijet, Zagreb, 2006., ISBN 953-238-001-9, str. 162.
  2. a b c Proleksis enciklopedija: Đaković, ĐuroArhivirana inačica izvorne stranice od 17. ožujka 2018. (Wayback Machine), preuzeto 17. prosinca 2011.
  3. a b Župu Krista Kralja Brodski Varoš: O Brodskom VarošuArhivirana inačica izvorne stranice od 25. rujna 2015. (Wayback Machine), preuzeto 17. prosinca 2011.
  4. a b Službene stranice grada Slavonskog Broda: Đuro Đaković, preuzeto 17. prosinca 2011.
  5. (boš.) prof. Elvis Bećirović: Husinska buna 1920. godine - Borba za prava rudaraArhivirana inačica izvorne stranice od 14. listopada 2014. (Wayback Machine), preuzeto 17. prosinca 2011.
  6. (engl.) Vjeran Pavlaković (2004): Matija Gubec Goes to Spain: Symbols and Ideology in Croatia, 1936–1939, The Journal of Slavic Military Studies, str. 746.Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. ožujka 2021. (Wayback Machine), preuzeto 17. prosinca 2011.
  7. (engl.) croatianhistory.net: John Peter Kraljic: Ethnic Croatians killed by Nazi and Fasicst Forces during World War II - A Partial list, preuzeto 17. prosinca 2011.
  8. Đuro Đaković Holding d.d.: 90 godina tradicijeArhivirana inačica izvorne stranice od 8. veljače 2012. (Wayback Machine), preuzeto 17. prosinca 2011.
  9. Miroslav Mazurek, Devastacija ostavštine. Spomen park "Đuro Đaković"Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. kolovoza 2013. (Wayback Machine), sbplus.hr, preuzeto 6. ožujka 2013.
  10. zagrebacki.info: Đuro ĐakovićArhivirana inačica izvorne stranice od 15. travnja 2019. (Wayback Machine), preuzeto 6. ožujka 2013.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]