Šarena pečurka
| Šarena pečurka | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Gljive |
| Koljeno: | Basidiomycota |
| Razred: | Agaricomycetes |
| Podrazred: | Homobasidiomycetidae |
| Red: | Agaricales |
| Porodica: | Agaricaceae |
| Rod: | Agaricus |
| Vrsta: | A. moelleri Wasser (1976.) |
| Dvojno ime | |
| Agaricus moelleri | |
| Sinonimi | |
| |
| Baze podataka | |
Šarena pečurka, poznata i kao otrovna pečurka (lat. Agaricus moelleri) je otrovna gljiva iz porodice pečurki (Agaricaceae).
- Klobuk šarene pečurke je širok od 5 do 15 centimetara, polukuglast, u sredini ravan, potom potpuno otvoren i malo ispupčen, tamnosmeđ, prema obodu svjetliji, u sredini gotovo crn, pokriven tamnosmeđim čehama koje su prema središtu gušće.
- Listići su gusti, prilično široki, najprije blijedoružičasti, zatim krasne crvenkaste boje i na kraju tamnosmeđi, gotovo crni.
- Stručak je visok od 5 do 15 centimetar, cilindričan, na bazi zadebljan, cjevasto šupalj, bijel i sjajan, na uzdužnom presjeku začas požuti, osobito na dnu, prilično visoko nalazi se bijeli viseći vjenčić koji na dodir požuti.
- Meso je bijelo ili malo žućkasto; osebujna žuta boja mesa vidi se na stručku, osobito pri dnu u gomoljastom zadebljanju; zadah je vrlo neugodan, sličan tinti.
Raste u skupinama na vlažnim šumskim terenima i po šumskim čistinama od lipnja do kraja rujna.
Šarena pečurka je otrovna. Međutim, treba napomenuti da postoji mnogo ljubitelja gljiva koji uporno tvrde da tu vrstu i njen bijeli oblik jedu bez ikakvih posljedica. Teška otrovnica svakako nije, ali nekim ljudima može naškoditi.[1]
Šarena pečurka pripada grupi otrovnih gljiva iz roda Agaricus s osebujnim zadahom sličnom tinti i žuto obojenom mesu na uzdužnom presjeku stručka osobito na gomoljastom zadebljanju. Sve ostale pečurke su jestive i, ako se pazi na navedene značajke, nema opasnosti od zamjene s jestivim pečurkama.
|
.jpg)
.jpg)
- ↑ Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.
