Šiso

Šiso
	Perilla frutescens, purupurno obojen varijetet
Sistematika
Carstvo:	Plantae;
Divizija:	Tracheophyta;
Razred:	Magnoliopsida;
Red:	Lamiales;
Porodica:	Lamiaceae;
Potporodica:	Nepetoideae;
Tribus:	Elsholtzieae;
Rod:	Perilla; L.
Vrsta:	P. frutescens;
Dvojno ime
	Perilla frutescens; (L.) Britton
Baze podataka
	GBIF;
	wikivrste; WD; wikislike;

Šiso (Crna kopriva, šizo, lat. Perilla frutescens), ljekovita je i jestiva biljka koja raste u Indiji, Nepalu, Kini, Japanu i Koreji. Pripada u prorodicu Lamiaceae. Ljekoviti odnosno jestivi su listovi i sjemenke biljke. Kod nas se ova biljka uzgaja najčešće tek kao ukras.

Podrijetlo

Smatra se da biljka potječe iz Indije ili Kine. Udomaćila se i u Sjevernoj Americi.

Opis

Perila je jednogodišnja biljka,visine do 90 cm.Listovi su nasuprotni,do 12 cm dugi,i do 8 cm široki,ovalni,na jednoj strani zašiljeni,nazubljenog ruba.Plodovi su sitni,slični sezamu.

Kemijski sastav

Sadrži oko 25.2–25.7% lipida.^[1]

Biljka proizvodi periloksin,spoj koji inibira encim ciklooksigenazu.

Od znanih kemotipova biljke spomenimo, PA (vodeća komponenta: perila aldehidi,jedino se taj koristi u kulinarstvu). Drugi su kemotipovi PK (perila keton), EK (esholcia keton), PL (perilen), PP (fenilpropanodi: miristicin, dilapiol, elemicin), C (citral) te tip bogat rosefuranom.

Perila keton je toksičan za neke životinje ,prije svega krave i konje. Ovi uzrokuju pulmonarne edeme,pojava se ponekad naziva perila toksikoza.

Oksim perilaldehida (perilartin) se u Japanu koristi kao umjetno sladilo,te je oko 2,000 puta slađi od sukroze.

Poseban okus purpurnog varijeteta biljke (šizo) posljedica je prisutnosti perila aldehida.^[2]

Ljekovitost

Biljka se koristi u tradicionalnoj kineskoj i japanskoj medicini(Kampo), i to kod astme,kašlja,prehlade i bronhitisa,te povraćanja.U sjevernoj Indiji stabljike se koriste kao analgetik i antiabortiv.^[3]

Jestivost

Sasvim mladi se listovi mogu jesti kao salata,dok se stariji mogu koristiti kao začin odnosno za bojenje hrane(purpurni varijetet).Iz sjemenki se dobiva kvalitetno jestivo ulje.^[3]

Dodatna literatura

Acton, Q. Ashton, ed. (2012). Advances in Lamiaceae Research and Application. Atlanta, GA: ScholarlyEditions. ISBN 978-1-481-63590-5.

Galerija

P. frutescens
P. frutescens
P. frutescens
P. frutescens
P. frutescens, sjemenke

Izvori

↑ Hyo-Sun Shin, in Yu, Kosuna i Haga (1997), str. 93- Pogreška u predlošku harvp: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFYuKosunaHaga1997 (pomoć), citing Tsuyuki et al. (1978)
↑ Ito, Michiho. 2008. Studies on Perilla Relating to Its Essential Oil and Taxonomy. Matsumoto, Takumi (ur.). Phytochemistry Research Progress. Nova Biomedical Books. New York. str. 13–30. ISBN 9781604562323
↑ ^a ^b https://www.researchgate.net/publication/266144521_A_Phytopharmacological_Overview_on_Perilla_frutescens

Vanjske poveznice

Perilla frutescens pfaf.org

[1] Hyo-Sun Shin, in Yu, Kosuna i Haga (1997), str. 93- Pogreška u predlošku harvp: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFYuKosunaHaga1997 (pomoć), citing Tsuyuki et al. (1978)

[Ito-2] Ito, Michiho. 2008. Studies on Perilla Relating to Its Essential Oil and Taxonomy. Matsumoto, Takumi (ur.). Phytochemistry Research Progress. Nova Biomedical Books. New York. str. 13–30. ISBN 9781604562323

[researchgate.net-3] ttps://www.researchgate.net/publication/266144521_A_Phytopharmacological_Overview_on_Perilla_frutescens

[1]

[2]

[3]