Adjuvantni analgetik
Adjuvantni analgetik je lijek čija primarna indikacija nije liječenje boli, ali u nekim bolnim stanjima ima analgetsko djelovanje. Primjer su kortikosteroidi, nesteroidni antireumatici, triciklički antidepresivi, antikonvulzivi, te neki antiaritmici.
Triciklički antidepresivi su djelotvorni u olakšavanju neuropatske boli. Nema značajnih razlika u djelotvornosti različitih tricikličkih antidepresiva, iako nažalost nuspojave često ograničavaju njihovu upotrebu. Iako su dokazi za venlafaksin slabiji, njegovo korištenje može biti opravdano, osobito kod pacijenata s neuropatskom boli i sniženim raspoloženjem. O efikasnosti selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI) u liječenju neuropatske boli nedostaju pouzdani dokazi.
U liječenju neuropatske boli djelotvorni su antikonvulzivi karbamazepin, fenitoin, valproat, klonazepam, gabapentin i pregabalin. Dobrobit je neovisna o karakteristikama boli. Gabapentin i pregabalin su registrirani za liječenje neuropatske boli.
U pogledu pojave manjih ili većih nuspojava pri liječenju neuropatske boli nema mjerljive razlike ni u analgetskoj djelotvornosti između dvaju grupa lijekova (triciklički antidepresivi i antikonvulzivi), niti u brojkod pacijenata kojima je bila potrebna adjuvantna terapija. No, kod mnogih pacijenata gabapentin i pregabalin mogu imati manje nuspojave, iako sustavna istraživanja o tome kod pacijenata s tumorskom boli još uvijek nisu provedena.
Kod pacijenata s neuropatskom boli trebalo bi učiniti probu tricikličkim antidepresivom, ili venflaksinom, ili antikonvulzivom. Izbor lijeka kod svakog pacijenta treba temeljiti na relativnim kontraindikacijama, mogućim interakcijama lijekova, te rizikom od nuspojava. Antidepresivi i antikonvulzivi mogu se u nekim slučajevima propisivati istodobno, iako dobra klinička praksa nalaže uvođenje jednog po jednog lijeka.