Ain-Ervin Mere

Ain-Ervin Mere
Biografske informacije
Rođenje 22. veljače 1903.
Estonija Vändra, Estonija
(tada  Rusko Carstvo)
Smrt 5. travnja 1969.
Ujedinjeno Kraljevstvo Leicester, Ujedinjeno Kraljevstvo
Nadimak Müller
Karijera
Odanost  Estonija (1918–1940)
 Sovjetski Savez (1940–1941)
 Treći Reich (1941–1945)
Služba 1918–1940: Estonska vojska
1940–1941: NKVD
1941–1943: Omakaitse / Sicherheitspolizei
1943–1945: Waffen-SS
Čin SS-Obersturmbannführer
Ratovi Estonski rat za nezavisnost
Drugi svjetski rat
Jedinice 1. estonska divizija SS-a
Nagrade Red Orlovog križa
Željezni križ 1. klase

Ain-Ervin Mere, rođen kao Ervin Martson (Vändra, 22. veljače 1903.Leicester, 5. travnja 1969.), bio je estonski oficir tokom Drugog svjetskog rata. Za vrijeme njemačke okupacije Estonije, Mere je bio na čelu estonskog ogranka zloglasnog Sicherheitspolizeia.

Rođen je 1903. godine u Vändri te je bio dobrovoljac tokom Estonskog rata za nezavisnost. Tokom 1919. godine je ranjen dok je služio na oklopnom vlaku te je trajno povučen s fronta.

Prema arhivima KGB-a, Mere je 1940. ili 1941. godine unovačen kao agent NKVD-a. Njegovi izvještaji o ponovnom naseljavanju Baltičkih Nijemaca i ilegalnim udrugama u Estoniji došli su do Lavrentija Berije.[1] Kao nagradu za zasluge,[1] Mere je imenovan ravnateljem posebnog ureda pri estonskoj vojsci.[2] Njegovo kodno ime iz ovog perioda bilo je Müller.[3][4] No, u srpnju 1941. godine, Mere se predao njemačkoj vojsci.[1] Ubrzo je postavljen na čelo estonskog ogranka Sicherheitspolizeia u sklopu Estonske samouprave te je, u toj ulozi, sudjelovao u provođenju Holokausta u Estoniji.[5]

Dana 5. veljače 1945. godine, u Berlinu je osnovao antikomunističku organizaciju Eesti Vabadusliit, čiji je suosnivač bio njegov kolega iz Waffen-SS jedinica, Harald Riipalu.[6]

U ožujku 1961. godine, Sovjetski je Savez podigao optužnicu protiv estonskog Sicherheitspolizeia, na čijem su čelu bili Mere i, kasnije, Julius Ennok, za ratne zločine protiv estonskih Židova tokom Holokausta; optuženi su za hapšenja i ubojstva, a među žrtvama su posebno navedeni Ralf Gerrets i Jaan Viik. Policija je također bila aktivno angažirana i u operacijama protiv Estonaca koji su bili protivnici nacizma.[7] Iako je u to doba boravio u Britaniji, Mere je osuđen na smrt in absentia. Britanska ga je vlada odbila izručiti, navodeći kako sovjetske vlasti nisu dostavile dovoljno dokaza o njegovoj krivnji,[8] a on je umro 1969. godine u Leicesteru.

Reference

[uredi | uredi kod]