Anne Pedersdotter (? - 7. april 1590) bila je norveška udovica, poznata po tome što je osuđena na smrt i spaljena kao vještica. Rođena u Trondheimu kao kćer lokalnog funkcionara, godine 1552. se udala za Absalona Pederssona Beyera, luteranskog svećenika i jednog od vodećih ličnosti Reformacije u Norveškoj. Godine 1575. je bila prvi put optužena za čaranje kojim je navodno ubila luteranskog Gjeblea Pederssona u nastojanju da svog muža dovede na njegovo mjesto. Uz muževu pomoć je uspjela ishoditi pomilovanje od danskog kralja. Međutim, nakon što joj je muž umro, ostala je bez zaštite. U martu 1590. je optužena za šest ubistava počinjenih čaranjem; na suđenju su protiv nje svjedočili sudjedi i prijatelji, ali i vlastita sluškinja, koja ja tvrdila da ju gospodarica jahala na vještičjem Crnom sabatu. Iako je Pedersdotter do kraja odbijala optužbe, osuđena je na smrt i spaljena. Njeno suđenje i pogubljenje je pokrenuo val lova na vještice u nordijskim zemljama koji će trajati do kraja 17. vijeka.
Slučaj Anne Pedersdotter je godine 1908. poslužio kao inspiracija za Anne Pedersdotter, kazališni komad Hans-Wiers Jenssena. Isti je komad poslužio kao predložak za operu La fiamma italijanskog kompozitora Ottorina Respighija iz 1934. godine, te danski igrani film Vredens dag u režiji Carla Theodora Dreyera.