Arnemecija (lat. Arnemetia) je u galo-rimskoj mitologiji bila vodena boginja.
Njeno ime ima iste korene u keltiku kao i nemeton što znači "sveti gaj". Zbog toga se njeno ime tumači kao: „ona koja obitava u svetom gaju“.
Arnemecijino svetilište je bilo u Akva Arnemecija, današnjem Bakstonu u Engleskoj. Pre rimskih osvajanja Engleske poštovana je od strane Koritanaca (Coritani, Corieltauvi), drevnog plemena sa britanskih ostrva, a kasnije je prihvaćena i u zajedničkom galo-rimskom kultu.
Ostaci svetilišta su skromni, ostao je samo pod hrama koji je prvi put proučavan 1787. Hram je bio sačinjen od kamenih ploča povezanih glinom, i prema ostacima je bio 6,80 m širok i 14 m dug. Dalja ispitivanja su dovela do zaključka da je ostatak hrama bio od drvene građe. Sam hram je bio pozicioniran prema lekovitom izvoru, udaljen od njega 80 stopa (oko 24 metra).