Arši Pipa | |
---|---|
Biografske informacije | |
Rođenje | 1920 Skadar |
Smrt | 20. Jul 1997 Washington, D.C., Sjedinjene Američke Države |
Nacionalnost | Albanac |
Obrazovanje | |
Školovanje | doktor filozofije |
Alma mater | Univerzitet u Firenci |
Zanimanje | filozof |
Opus | |
1944—1995 | |
Književne vrste | epska poezija, književni kriticizam |
Jezik | Albanski, Engleski, Francuski, Italijanski |
Arši Pipa (1920 — 20. jul 1997) je bio albanski filozof, pisac, pesnik i književni kritičar.[1]
Pipa se školovao u Skadru do 1938 a zatim je doktorirao filozofiju na Univerzitetu u Firenci 1942 godine.[2] Po završetku studija je bio učitelj Italijanskog jezika u raznim školama u Albaniji.[3] U periodu 1946—1956 je bio u zatvoru zbog toga što se zamerio albanskom komunističkom režimu.[4] recitujući određene Geteove stihove na jednom književnom skupu.[3] Bio je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvadeset godina ali je pomilovan posle odsluženih deset godina. Pobegao je iz Albanije u Jugoslaviju posle odslužene kazne i u periodu 1957—1959 je živeo u Sarajevu.[3] Emigrirao je u Sjedinjene države 1959 godine i radio kao profesor na Adelfi koledžu, Univerzitetu Džordžtaun, Kolumbija Univerzitetu, Berkli Univerzitetu i u periodu 1966—1989 kao profesor italijanske književnosti na Univerzitetu u Minesoti, odeljenju za romanske jezike.[3][5][6]
Umro je u Vašingtonu 20. jula 1997.[6]
Poeziju je počeo da stvara krajem 1930tih, njegove pesme pod nazivom Lundërtarë (Mornari) su objavljene u Tirani 1944. Dok je bio u zatvoru on je sastavio delove ili čitave pesme iz njegove najpoznatije zbirke pesama Libri i burgut (Zatvorska Knjiga) objavljene 1959.[7] Njegova epska pesma Rusha (1968), koju je sastavio dok je bio u zatvoru, opisuje ljubav između Albanaca i Srba krajem 14. veka.[3]
Pipa je smatrao da je normiranje Albanskog jezika bilo veoma pogrešno jer je njime osiromašen Albanski jezik time što je za zvaničan književni jezik proglašen samo dijalekt kojim govore Toske i time naneta šteta Gegama.[8] Pipa je uniformni Albanski jezik nazivao montruoznim proizvodom komunističkog režima pod vođstvom Toski koji su vojnički zaposeli teritoriju anti-komunističkog severa Albanije i nametnuli svoj Toska dijalekt Gegama.[9]