Beauchene
Beauchene Island Isla Beauchene | |
---|---|
Koordinate: 52°53′S 59°12′W / 52.883°S 59.200°W | |
Britanska prekomorska područja | , Falklandski Otoci |
Površina | |
- Ukupna | 1.72 km² [1] |
Visina | 70 |
Stanovništvo | |
- Područje utjecaja | 0 |
Vremenska zona | FKST (UTC-4) |
Karta | |
Beauchene (engleski: Beauchene Island, španjolski: Isla Beauchene) je najužniji otok Falklandskog arhipelaga koji leži 54 km jugoistočno od poluotoka Lafonia.[1]
Od 1964. taj nenaseljeni otok je Nacionalni rezervat prirode.
Beauchene je izduljeni otok dug 3.3 km u smjeru sjever - jug, širok samo 650 m, površine 1.72 km².[1]
Sjeverni dio otoka prekriven je gustom antarktičkom trskolikom travom, na tom dijelu otok je prosječno visok do 30 m, a obala se blago spušta do mora. Uz zapadnu obalu postoje stjenovite plaže. Otok je znatno viši na jugu, tamo su litice na istočnoj obali visoke do 70 metara, i strmo se spuštaju do mora. Južna četvrtina otoka nema nikakve vegetacije.[1]
Do otoka Beauchene prvi je doplovio francuski pomorac Jacques Gouin de Beauchêne - 1701.[2], nakon tog su ga često posjećivali kitolovci, koji su ga bezuspješno pokušavali naseliti.
Američki ribar McArthur iskrcao se na otoku 1834. sa sto ljudi, i izgradio malu bazu za lov na tuljane, koje su tada masovno lovili zbog masti i ulja, on ih je gotovo istrijebio. Tragovi njegovog naselja ostali su na zapadnoj obali.
Kako je otok izoliran, sam po sebi je prirodni rezervat, kolonija brojnih ptica, pingvina i tuljana. Na otoku živi oko trideset vrsta ptica koji se tu gnijezde.[3]
Obale Beauchenea poznate su po svojim pećinama i po velikim količinama treseta, kojeg ima više od bilo kojeg mjesta na svijetu.