Bitka u Jarišmardiju | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Segment Prvog čečenskog rata | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Rusija | Čečenska Republika Ičkerija Strani dobrovoljci | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Pjotr Terzovec † | Ibn al-Hatab Ruslan Gelajev | ||||||
Snage | |||||||
vjerojatno oko 200 | nepoznato | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
76 poginulih[1] | nepoznati |
Bitka u Jarišmardiju (rus. Бой у Ярышмарды), također poznata i kao Šatojska zasjeda, se zbila za vrijeme Prvog čečenskog rata, 16. aprila 1996. godine u mjestu Jarišmardi južno od Groznog, glavnog grada Čečenije. Ona je započela kada su koloni oklopnih i drugih vozila koja je činila 2. bataljon 245. motorizirane streljačke pukovnije ruske vojske zasjedu postavile snage Čečenske Republike Ičkerije koje su činili lokalni militanti na čelu sa Ruslanom Gelajevim i strani, pretežno arapski, dobrovoljci na čelu sa Ibn al-Hatabom. Čečenske snage su izabrale izuzetno pogodno mjesto za zasjedu, te je vrlo pažljivo pripremili - tempiranim minama su uništena vozila na samom početku i kraju kolone, te je ruskim snagama onemogućen bijeg. Za tri sata borbe gotovo sva vozila - kojih je, prema različitim izvorima, bilo između 27 i 50, su uništena, a gotovo svi ruski vojnici ubijeni; prema ruskim izvorima, poginulo je između 76 i 95 ruskih vojnika. Ibn-Hatab je nedugo nakon zasjed napravio video-snimku u kojoj trijumfalno paradira kraj kolone uništenih vozila i desetina pougljenih leševa ruskih vojnika; ona mu je donijela izuzetno popularnost među čečenskim suborcima, ali i podatkla brojne dobrovoljce iz drugih islamskih zemalja da mu se pridruže. Zasjeda je predstavljala dotle najteži udarac ruskoj vojsci i izazvala raspravu u ruskoj Državnoj dumi, te intenzivirala pozive ruskom predsjedniku Borisu Jeljcinu da smijeni ministra obrane Pavela Gračeva čijoj su se nesposobnosti pripisivali ti i drugi porazi.