Charles Augustus Howell

Charles Augustus Howell
Charles Augustus Howell
Biografski podatci
Puno imeCharles Augustus Howell
Rođenje10. ožujka 1840.
Portugal Oporto, Portugal
(tada Kraljevina Portugal)
Smrt21. travnja 1890.
Ujedinjeno Kraljevstvo London, Ujedinjeno Kraljevstvo
Uzrok smrtinerazjašnjen
Karijera
Zanimanjetrgovac umjetninama
ucjenjivač

Charles Augustus Howell (Oporto, 10. ožujka 1840. - London, 21. travnja 1890.) je bio trgovac umjetninama i, vjerojatno, ucjenjivač koji je najpoznatiji po tome što je uvjerio pjesnika i slikara Dantea Gabriela Rossettija da iskopa pjesme koje je pokopao sa suprugom Elizabeth Siddal. Njegov tadašnji ugled inspirirao je lik Charlesa Augustusa Milvertona iz istoimene priče Arthura Conana Doylea.[1]

Život

[uredi | uredi kod]

Howell je rođen 10. ožujka 1840. u Portu od oca Engleza, Alfreda Williama Howella, i majke Portugalke. Tvrdio je kako je bio potomak portugalske plemićke obitelji te je nosio crvenu lentu "Reda Krista" koju je proglasio naslijeđenim obiteljskim redom.[2] U Britaniju se preselio u mladosti.

Godine 1858., Howell je napustio Britaniju netom prije nego je njegov prijatelj, Felice Orsini, pokušao izvršiti atentat na Napoleona III., što je dovelo do glasina o njegovoj upletenosti. Vratio se 1864. godine.

Howell je bio prijatelji i poslovni agent i Dantea Gabriela Rossettija i Johna Ruskina. Od 1865. do 1868. godine bio je čak i Ruskinov tajnik te je, u tom svojstvu, imao pristup vrlo delikatnim poslovima. To se najčešće odnosilo na Ruskinove diskretne humanitarne donacije. Ipak, Howell se trudio pridobiti potpunu kontrolu nad Ruskinovim financijama.[2] Ipak, nakon izvjesnog vremena, Edward Burne-Jones je nagovorio Ruskina da prekine svaki odnos s Howellom.

Rossettijev portret C.A. Howella

Ako je vjerovati Williamu Michaelu Rossettiju, Danteovom bratu, Howell je "sa svojom otvorenošću, pobjedonosnim stavom, neiscrpnom sposobnošću zabavljanja i govora (...) bio nenadmašiv" trgovac. Njegova sposobnosti da iskoristi "hobije i slabosti" svojih klijenata donijela je Rossettiju nekoliko poslova.[3] Howell je 1869. godine osigurao ekshumaciju pjesama što ih je Rossetti pokopao sa suprugom, Elizabeth Siddal. Rossetti je inzistirao da taj događaj ostane u strogoj tajnosti.

Howellov odnos s obitelji Rossetti navodno je puknuo kada je Howell uvjerio svoju ljubavnicu, Rosu Corder, da proizvodi krivotvorene Rossettijeve crteže.[4] Godine 1883., Rosa Corder je rodila Howellovu kći, krštenu kao Beatrice Ellen Howell..[5]

Howell je umro 21. travnja 1890. pod čudnim okolnostima. Pronađen je u blizini javne kuće u Chelseaju prerezana grkljana i s kovanicom od 10 šilinga u ustima. U to vrijeme, prisustvo kovanice najčešće je označavalo one koji su bili krivi za blaćenje.[1] Izvještaji su nejasno oko toga je li Howell pronađen mrtav ili je umro u bolnici u koju je odveden. Sramota koja bi proizašla iz službene policijske istrage izbjegnuta je kada je kao uzrok smrti navedena tuberkuloza, dok je grkljan prerezan perimortem ili post mortem. U njegovom stanu, policija je našla brojna, uredno posložena pisma visokopozicioniranih ljudi, što je dovelo do brojnih spekulacija.

Ugled

[uredi | uredi kod]

Okolnosti Howellove smrti kao i brojne glasine o njegovom nepoštenju i poslovnim prevarama dovele su do zaključka kako je Howell koristio pisma koja je posjedovao kako bi ucjenjivao istaknute ličnosti. Njegovi poznanici iz svijeta umjetnosti bili su podijeljeni. Edward Burne-Jones, Hall Caine i Algernon Charles Swinburne opisali su ga kao pokvarenog oportunista koji bi gazio i preko leševa da ostvari korist za sebe.[6] Drugi umjetnici bili su blaži. Ford Madox Brown ga jest opisao neviđenog lažljivca i luđaka, ali je naglasio njegovu dobrohotnu prirodu, dok ga je James Abbott McNeill Whistler nazvao genijem.[6] Njegova biografkinja, Helen Rossetti Angeli, nije mogla pronaći nikakve dokaze da je doista bio ucjenjivač.[7]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 Basbenes, Nicholas A. A Gentle Madness: Bibliophiles, Bibliomanes, and the Eternal Passion for Books, p.15-16."
  2. 2,0 2,1 G. G. Williamson, Murray Marks and His Friends, p.118
  3. Mike Hepworth, Blackmail: publicity and secrecy in everyday life, Taylor & Francis, 1975, p.55.
  4. M. C. Rintoul, Dictionary of real people and places in fiction, Taylor & Francis, 1993, p.521.
  5. The Correspondence of James McNeill Whister
  6. 6,0 6,1 Helen Rossetti Angeli, Dante Gabriel Rossetti: His Friends and Enemies, p11
  7. Helen Rossetti Angeli, Pre-Raphaelite twilight, the story of Charles Augustus Howell, Richards Press, 1954.