Daria Lorenci | |
---|---|
glumica | |
![]() | |
Biografske informacije | |
Rođenje | 13. 4. 1976. Sarajevo, SFRJ |
Profesionalne informacije | |
Zanimanje | glumica |
Opus | |
Djelatni period | 2000.-danas |
Znamenite uloge | |
Mirjana u filmu Oprosti za kung fu |
Daria Lorenci (Sarajevo, 13. travnja 1976.), bosanskohercegovačka i hrvatska je kazališna, televizijska i filmska glumica. Nećakinja[1] je bosanskohercegovačkog slikara Davorina Odića[2].
Daria Lorenci rođena je u Sarajevu, a u Zagreb se seli 1992. godine zbog ratnih okolnosti u rodnom gradu. Iako Akademiju dramske umjetnosti upisuje u drugom pokušaju, jedna je od najnagrađivanijih hrvatskih kazališnih, filmskih i televizijskih glumica. Svoju karijeru započinje u kazalištu nastupajući u nezavisnim kazališnim kućama kao što su Teatar Exit i Teatar ITD gdje ostvaruje mnoštvo uloga za koje je redovito dobivala odlične kritike, te brojne nagrade kao što su Nagrada hrvatskog glumišta, Zlatni smijeh, Veljko Maričić, Nagrada festivala glumca, Marul, Nagrada festivala Zlatni lav itd. 2008. postaje članica ansambla GK Trešnja.
1997. se prvi put udaje. Od onda nosi prezime Lorenci, koje je zadržala i nakon rastave tri godine poslije.
Filmski debi ostvaruje 2003. u filmu Zvonimira Jurića, “Onaj koji će ostati neprimjećen” . Ipak, ulogu koja će ju obilježiti igra godinu dana kasnije u hvaljenom filmu Ognjena Sviličića, “Oprosti za kung fu”. Riječ je o ulozi djevojke iz Zagore koja ostaje trudna te se iz Njemačke vraća svojim konzervativnim roditeljima. Za tu ulogu je dobila Zlatnu arenu za glavnu žensku ulogu na festivalu u Puli, a film je prikazan na dvadesetak inozemnih festivala.
Već ju je 2005. u velikoj anketi filmskih profesionalaca i kritičara hrvatski filmski časopis Hollywood svrstao u 20 najboljih hrvatskih filmskih glumica svih vremena.
Nakon velikog uspjeha filma "Oprosti za kung fu" igra manje uloge u uspješnim filmovima “Sve džaba” Antonia Nuića i “Armin” Ognjena Sviličića. Glavne uloge igra u filmovima “Teško je biti fin” Srđana Vuletića, "Iza stakla" Zrinka Ogreste i "Neka ostane među nama" Rajka Grlića. Slijede brojne uloge u mnogim hrvatskim filmovima.
Godine 2008. se udala za slovenskog redatelja Emila Flatza.
Časopis Globus ju je u svibnju 2010. u velikom tematu posvećenom novim hrvatskim filmskim glumcima proglasio jednom od predvodnica vrlo uspješne generacije hrvatskih filmskih glumica koje su se na početku 21. stoljeća potvrdile kao skupina najtalentiranijih i najzaposlenijih u regiji (uz Jadranku Đokić, Zrinku Cvitešić, Leonu Paraminski, Natašu Janjić i Mariju Škaričić.)
2011. godine briljira u naslovnoj ulozi Marije Jurić Zagorke u predstavi Zagorka Ivice Boban i produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, u sklopu njihove jubilarne 150. sezone. Iako je predstava dobila loše kritike, svi su bili oduševljeni njenom interpretacijom naslovne junakinje. U rujnu 2011. godine postala je članica drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu