Dhyāna
- Ne mešati sa đnana, što znači znanje.
Dhjana (sanskrit: ध्यान dhyāna) ili đhana (pali: झान jhāna) označava motrenje, zagledanje, kontemplaciju[1], odnosno meditativnu zadubljenost koja se postiže intenzivnom koncentracijom na odredeni duhovni ili telesni predmet.[2]
Đhâna u izvornom značenju jeste metoda redukcije fenomena svijesti, zajednička tradicionalnom sistemu yoga i Budinom metodu zahvata reduktivnim putem u čisti tok svijesti.[3] Bitan je pojam u hinduizmu, đainizmu i budizmu. Ošo je opisuje kao "dublju pažnju usmerenu na sebe, koja uključuje opažaj tela, uma, čula i okoline, bez poistovećenja sa tim."[web 1]
Ekvivalent u kineskom jeziku je č'an a u japanskom zen.
Sanskritska reč dhyāna je nastala od indo-evropskog korena „dheia“, što znači gledati, videti. Originalno značenje reči bilo je razmotriti, sagledati, iako je već u Budino vreme dobila značenje meditativnog zadubljenja.[4]
Prema D. T. Suzukiju, dhyana dolazi od korijena dhi, što znači "percipirati", "razmišljali o", "usmjeriti um na".[5]
Od vremena upanišada, indijski religijski pravci naglašavaju dhjanu i odnos učitelj-učenik.[6]
U sistemu joge, dhjana kao pretposlednji član duhovne discipline prethodi stanju pune sabranosti (samadi). Kasniji budistički modeli pružaju oštrije specifikacije i skoro doslovno odgovaraju formulacijama u Patanđalijevevim jogasutrama.[7] U svakom slučaju Patanđalijevo delo datira iz post-buddhističkog perioda.[7]
Sistem meditativnog zadubljenja nosi u nekoliko đainskih tekstova naziv đhana. U oba slučaja ima četiri razine ili područja, s analognim obeležjima kao u budizmu.[7]
Buda je reč đhana koristio da označi stupnjeve koje prelazi um na putu od uobičajene prenatrpanosti do potpune jasnoće. Đhana, zagledanje, je jedno od sredstava postizanja nirvane putem kroćenja svesti i postizanja potpunog mira.[1] Prvi korak u zagledanju je istrajna i redovna vežba do nivoa kada su pet prepreka napretku uma neutralisane.[4] Buda je uočio četiri stupnja zagledanja.[4]
- Iveković, Rada (1977). Rana budistička misao. Sarajevo: IP Veselin Masleša.
- Filozofijski rečnik, Matica hrvatska, Zagreb 1984.
- Enciklopedija živih religija, Nolit, Beograd. 2004. ISBN 978-86-19-02360-3.
- Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd.
- ↑ 1,0 1,1 Rada Iveković, Rana budistička misao. Biblioteka Logos, IP Veselin Masleša, Sarajevo. 1977. pp. 131-152
- ↑ dhyāna, Filozofijski rečnik, Matica hrvatska, Zagreb 1984.
- ↑ http://srednjiput.rs/tumacenja/cedomil-veljacic/zen-i-zapadna-misao/
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Budizam od A do Ž
- ↑ D. T. Suzuki, Uvod u zen budizam (str. 111), Zagreb, 1998.
- ↑ Zen, Enciklopedija živih religija, Nolit, Beograd. 2004. ISBN 978-86-19-02360-3.
- ↑ 7,0 7,1 7,2 Čedomil Veljačić, Put meditativnog zadubljenja u đainizmu i buddhizmu
