Družba »Braća Hrvatskoga Zmaja« (akr. DBHZ, lat. Ordo fratres draconis croatici) je hrvatsko bratstvo i kulturna udruga utemeljena na načelima prijateljstva, bratstva, dragovoljnosti, kolektivnog rada i odlučivanja, sa svrhom da čuva i obnavlja hrvatsku kulturnu baštinu i oživljuje uspomenu na događaje iz hrvatske prošlosti i na zaslužne Hrvate.
Družbu su u Zagrebu formalno osnovali 16. studenoga 1905. godine Emilij Laszowski i Velimir Deželić stariji, mada ona tradiciju vuče od tzv. hrvatskih vitezova zmajskoga reda Ordo equestris draconis (Red zmajskih vitezova) hrvatsko-ugarskoga kralja Žigmunda Luksemburškoga, viteškog reda utemeljenog 1408. godine, u kojem su tada većinu činili hrvatski plemići. Njihovi potomci iz tadašnjeg dijela plemstva su Družbu smatrali nastavkom nekadašnjeg viteškog reda. Kao osnovnu zadaću je Družba navela čuvanje "hrvatske katoličke kulture i domovine od nevjernika i krivovjeraca".
Pravila Družbe potvrđena su 1906. godine, ali su više puta mijenjana i dopunjavana. Rad Družbe vodi Meštarski zbor koji se prema sadašnjim pravilima sastoji od Velikog meštra i 10 meštara, a bira se na 5 godina.
U svojim je redovima Družba imala velik broj istaknutih imena hrvatske kulture i javnoga života; sudaca, odvjetnika, gospodarstvenika, svećenika, osoba koje su radile u državnoj i gradskoj upravi, te osoba mnogih drugih zanimanja.
Za vrijeme NDH je osnovan »Vitežki red hrvatskog zmaja«, te je tako prestala postojati Družba braće hrvatskoga zmaja u Zagrebu, temeljem § 4. Zakonske odredbe o osnivanju »Vitežkog reda hrvatskoga zmaja« od 11. ožujka 1943.
Nakon propasti NDH i uspostave komunističke Jugoslavije, Družbi je poonovno prekinut rad, ovaj put odlukom vlasti tadašnje NR Hrvatske od 4. ožujka 1946.,[1] a cjelokupna imovina je konfiscirana.
Rad Družbe je obnovljen nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj 1990. i dolaska HDZ na vlast, čiji će istaknuti članovi i simpatizeri imati važnu ulogu u djelovanju Družbe tokom sljedećih nekoliko godina.