Dylanova električna kontroverza (engleski: Electric Dylan controversy, doslovno: "Kontroverza električnog Dylana") je naziv za događaje vezane uz odluku popularnog američkog folk pjevača Boba Dylana da 1965. godine počne koristiti električnu gitaru, a zajedno sa njime i elemente tadašnje rock muzike u svom opusu, odnosno reakciju dijela njegovih poklonika koji su taj čin prozvali "izdajom".
Dylan je početkom 1960-ih stekao veliku popularnost svojim politički angažiranim pjesmama u tradicionalnom folk stilu, a svoju je popularnost iskazao i kroz srdačan prijem svojih nastupa na uglednom Newport Folk Festivalu 1963. i 1964. U proljeće 1965. je, pak, snimio svoj peti studijski album Bringing It All Back Home, na kome je prvi put eksperimentirao sa muzikom u rock stilu - na jednoj strani, dok je na drugoj koristio tradicionalni folk stil sa akustičnom gitarom i usnom harmonikom.
25. jula 1965. Dylan je ponovno nastupio, ali je, kada se ispostavilo da će zajedno s bendom izvoditi Like A Rolling Stone i druge "električne" pjesme, dio publike počeo zviždati. Za Dylana je nastup bio izuzetno neugodno iskustvo i nakon što je otpjevao posljednju pjesmu It's All Over Now, Baby Blue više se nije vratio na Newport punih 37 godina; nakon toga je nastupio 2002. sa perikom i lažnom bradom.
Zviždanje i uzvici neodobravanja su godinama postali predmetom različitih tumačenja - od onih prema kojima su bili upućeni organizatorima, a ne samom Dylanu; potaknuti lošom kvalitetom zvuka; do onih koji su, poput samog Dylana, tumačili nespremnošću publike, naviknute na "tradicionalni folk" na njegovo miješanje s rock muzikom. Dylan je nakon toga svoje koncerte redovno dijelio na početni "električni" i završni "akustični" dio. Zviždanje zbog korištenja "elektrike" je zabilježeno i na njegovoj međunarodnoj turneji, odnosno koncertima u engleskim gradovima Sheffiled i Newcastle upon Tyne.
Dylanova električna kontroverza je zabilježena u dokumentarnom filmu Festival iz 1967. godine. Pažnju joj je posvetio i Martin Scorsese u svom dokumentarcu No Direction Home iz 2005. a također je, dosad najtemeljitije, obrađena i u dokumentarnom filmu The Other Side of Mirror iz 2007.