Franjo Dugan (1874–1948)

Franjo Dugan (stariji)
Biografske informacije
Rođenje	11. rujna 1874. Krapinica, Hrvatska  HRV Krapinica, Hrvatska  HRV
Smrt	12. prosinca 1948. Zagreb, Hrvatska  HRV Zagreb, Hrvatska  HRV
Znamenita djela
Uvertira za orkestar Simfonijski andante Četiri gudačka kvarteta Toccata u g-molu Kromatska fuga u c-molu Sonata za violinu i klavir Carmen saeculare Molitva Hrvatska misa

Franjo Dugan stariji (Krapinica, 11. rujna 1874. - Zagreb, 12. prosinca 1948.), hrvatski skladatelj, orguljaš, glazbeni pisac i akademik.

Biografija

Franjo Dugan se još kao dječak oduševio zvukom orgulja te su mu one cijeli život bile u središtu glazbeničkoga i skladateljskoga zanimanja. Glazbu je najprije učio kod Vatroslava Kolandera, čije je mjesto stalnoga orguljaša Zagrebačke katedrale kasnije i naslijedio. Započeo je i studij matematike i fizike, ali je ljubav prema glazbi ipak prevladala. Studij glazbe nastavio je kod Roberta Kahna i Maxa Brucha na Visokoj glazbenoj školi u Berlinu, gdje je 1908. i diplomirao. Vrativši se u domovinu, djelovao je kao profesor u Osijeku i Zagrebu: od 1921. pa sve do umirovljenja 1941. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predavao je teorijske glazbene predmete, kompoziciju i orgulje (1940-41. bio je i rektor Akademije).

Uporedo s pedagoškim radom, Dugan je bio dirigent pjevačkih društava Kolo, Sloga, Oratorijskog zbora sv. Marka, orguljaš u crkvama sv. Marka i sv. Marije te aktivni član mnogih umjetničkih društava. Bio je jedan od osnivača i glavnih pobornika Cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj: bio je dugogodišnji urednik glazbenih priloga u časopisu »Sv. Cecilija« te propagirao je i harmonizirao velik broj hrvatskih crkvenih pjesama iz Cithare octochorde i drugih starijih zbornika. ^↓1 Objavljivao je glazbene kritike i pisao stručnu pedagošku literaturu. Od 1919. bio je dopisni, a od 1921. i redoviti član JAZU (današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti).

Djela

Franjo Dugan je ostavio veći broj skladbi, instrumentalnih i vokalnih. Njegova se komorna djela uglavnom ne izdižu iznad solidnoga akademskog prosjeka, dok su mu skladbe za orgulje mnogo uspjelije. U suštini kasni romantičar, ponešto konzervativan, Dugan je više puta posegnuo i za hrvatskim glazbenim folklorom, služeći se ponekad i citatima. Oslanjajući se na principe velikih baroknih polifoničara, u svojim je djelima za orgulje dao vrlo vrijedne priloge hrvatskoj orguljaškoj glazbi, pokazujući u veličanstvenim višeglasnim strukturama, koje nisu bez dramatske napetosti, zamjerno vladanje polifonim postupcima. ^↓2

Skladbe za orkestar

• Uvertira (1985.)
• Simfonijski andante (1908.)

Komorne skladbe

• Gudački kvartet na božićne napjeve (1892.)
• Dvije dvoglasne invencije (u a-molu i G-duru), za klavir (1895.)
• Gudački kvartet u h-molu (1898.)
• Gudački kvartet u F-duru (1908.)
• Gudački kvartet u Es-duru (1908.)
• Sonata za violinu i klavir u g-molu (1908.)
• Duo za violinu i klavir u g-molu (1908.)
• Duo za violine u G-duru

Skladbe za orgulje

• Šest fughetta (1893.)
• Dva preludija (1893.)
• Prélude et fugue u G-duru (1894.)
• Dvije fuge (u c-molu i f-molu, 1894.)
• Kromatska fuga u c-molu (1895.)
• Toccata u g-molu (1895.)
• Fantazija u dorskom načinu na pučku pjesmu Pozdravleno budi telo Jezuša (1895.)
• Preludij i fuga u H-duru (1908/09.)
• Božićna predigra (1942.)

Vokalne skladbe

• Ustaj dušo za zbor i orkestar (1896.)
• Čuj der dušo za zbor i orkestar (1896.)
• Pjesme za muški zbor, bariton i orkestar (1897.)
• Na vodi za zbor, mezzosopran i orkestar (1897.)
• Kad te ljudi zlobom more za dječji zbor i klavir (1901.)
• Troje proljeće za ženski zbor i klavir na stihove Stanka Vraza (1903.)
• Marku Križevčaninu za muški zbor i bariton (1904.)
• Carmen saeculare za osmeroglasni zbor (1913.)
• Morska vrba za ženski zbor i klavir (1923.)
• Večer na selu za dječji zbor (1940.)
• Prigodom vjenčanja za zbor (1944.)
• Nad grobom za muški zbor (1944.)
• Šest solopjesama

Duhovne skladbe

• Regina coeli za glas i orgulje (1895.)
• Molitva za zbor (1901.)
• Tebe mi hvalimo Bože za zbor na stihove Marka Marulića (1901.)
• Hrvatska misa (1901.)
• Salve Regina za glas i orgulje (1902.)
• Za vjenčanje za glas i orgulje na riječi Petra Preradovića (1928.)
• Ave Maria za glas i orgulje (1932.)
• Ofertorij Ad Te Domine (1939.)

Spisi

• Elementarna teorija muzike (1922.)
• Vježbe za zborno pjevanje (solfeggi, 1923.)
• Nauka o muzičkim formama (1932.)
• Nauka o instrumentima (1936.)
• Akustika (rukopis, 1943.)
• Nauk o glasbalima (1944.)
• Nauka o formama (rukopis)
• Brojni članci o tehnici sviranja i mehanizmu orgulja, životopisi, kritike i dr. u časopisima i novinama (Sv. Cecilija, Glazbeni vjesnik, Muzički glasnik, Savremenik, Narodne novine).

Literatura

1. Andreis, Josip: Povijest glazbe, Zagreb: SNL, 1989, sv. 4, str. 298-299.
2. Kovačević, Krešimir: Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945-1965, Zagreb: Udruženje kompozitora Hrvatske, 1966, str. 189-190.
3. Marion-Kesić, Ksenija: »FRANJO DUGAN st.«, u: Salter, L.: Vodič kroz klasičnu glazbu, Zagreb: Mladost, 1983, str. 223-224.
4. Vidaković, Albe: »DUGAN, Franjo st.«, u: Kovačević, K. (ur.), Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1971, sv. 1, str. 480.

Napomene

^↑1  A. Vidaković: »DUGAN, Franjo st.« (u: MUZIČKA ENCIKLOPEDIJA, sv. 1), str. 480.
^↑2  J. Andreis: Povijest glazbe, sv. 4, str. 299.

Vanjske veze

• Antun Pinterović: Franjo Dugan (životopis)
• MIC, Festival hrvatske glazbe u Beču: Skladatelji – Ljerka Očić o Franji Duganu (životopis) Arhivirano 2012-11-04 na Wayback Machine-u