Historija skijanja odnosno putovanja na snijegu uz pomoć skija duga je skoro pet milenijuma.
Prvi dokazi o postojanju skija su 4500 ili 5000 godina stari pećinski crteži u Rødøyu u Norveškoj koji pokazuju čovjeka na skijama kako drži štap. Također su pronađeni ostaci skija u močvarama, a najstarija skija je iz Hotinga u Švedskoj, oko 4500 godina stara. Najstariji ljudi koji su skijali u drevnoj Fenoskandiji su vjerojatno bili daleko preci modernih Saamija. U drevnim historijskim zapisima postoji spomen ljudi zvanih Skrithifinns ili "skijajući Finci". Međutim, nije posve sigurno tko su zapravo bili Skrithifinns .
Riječ skija potječe iz staronordijske riječ skíð koja je značila "drveni štap "[1],[2] Arhivirano 2007-11-10 na Wayback Machine-u. U modernom norveškom se ova riječ izgovara [ʃi:]. Riječ se danas koristi u većini jezika u svijetu. Jezici kao engleski i francuski koriste izgovor "ski". Jezici kao italijanski koriste je kao norveški, uz modificirano ispisivanje: "sci". Njemački i španski su adaptirali riječ svojim lingvističkim pravilima; "Schier" i "esquís". Zanimljivo je da su mnogi jezici od te riječi napravili glagol kao što "to ski" u engleskom, "sciare" na italijanskom i "skijati" na srpskohrvatskom, što nije moguće učiniti na norveškom. Na švedskom, koji je srodan norveškom, riječ je "skidor" (pl.). Međutim finski jezik ima svoje drevne riječi za skiju i skijanje. Finska skija je suksi a skijanje je hiihtää.
Drugi historijski izvore navode da skijanje u Iranu datira oko 2000. pne, kada se vjeruje da su drevna plemena proizvodila sanjke od životinjskih koža.