Hrvoje Matković (Šibenik, 12. listopada 1923. - Zagreb, 26. kolovoza 2010.), bio je hrvatski povjesničar.
Hrvoje Matković rodio se u Šibeniku 1923. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Šibeniku. Diplomirao je povijest 1947. i doktorirao 1971. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s temom Svetozar Pribićević i Samostalna demokratska stranka do šestojanuarske diktature.
Radio je na gimnaziji u Ogulinu (1948.), učiteljskoj školi u Petrinji (1948.-1954.), XIII. gimnaziji u Zagrebu (1954.-1956.), Povijesnom muzeju Hrvatske (1956.-1967.), Zavodu za prosvjetno-pedagošku djelatnost Hrvatske (1967.-1972.) i Fakultetu političkih znanosti (1972.-1990.).
Nakon umirovljenja honorarno je predavao na Fakultetu kriminalističkih znanosti (od 1990.) i Hrvatskim studijima (od 1995.). Bio je glavni urednik Časopisa za suvremenu povijest.
Hrvoje Matković dao je doprinos metodici nastave povijesti kao urednik, autor udžbeničke literature i prosvjetni savjetnik. Sudjelovao je u opremanju školskih programa novim, audio-vizualnim didaktičkim materijalima i udžbenicima. Bio je urednikom metodičkoga časopisa Nastava povijesti (1971.-1992).
Bavio se hrvatskom političkom poviješću s težištem na problematici 20. stoljeća o čemu je objavio brojne stručne i znanstvene radove u brojnim hrvatskim časopisima. Obrađivao je političku djelatnost Stjepana Radića te istarskoga nacionalnog borca Matka Laginje. Za Enciklopediju JLZ obradio je niz hrvatskih političkih osoba.
Umro je u Zagrebu 26. kolovoza 2010. godine i sahranjen je na Mirogoju.[1]