Husein Huska Miljković
Husein Miljković, poznat po nadimku Huska (Trnava, cca. 1905 - Mala Kladuša, 27. april 1944) bio je bosanskohercegovački (bošnjački) vojni komandant odnosno gospodar rata iz doba drugog svjetskog rata čija je biografija predmet kontroverzi.
Tokom rata je više puta menjao strane, a poginuo je na strani partizana.
Poznat je prije svega kao osnivač i vođa tzv. Huskine vojske, bošnjačke paravojne formacije koja je od 1943. do 1944. djelovala na sjeverozapadu BiH, nominalno pod kontrolom NDH odnosno Osovine. Iako je Miljković od vlasti NDH dobio čin domobranskog pukovnika, u stvarnosti je njegova formacija djelovala kao lokalna seoska milicija koja se u pravilu ustručavala od bilo kakvih ofanzivnih akcija. Miljkoviću je, prema većini svjedočanstava, glavni motiv bila zaštita lokalnog stanovništva od ratnih razaranja, te je u tu svrhu sklapao dogovore o nenapadanju kako sa vlastima NDH, tako i sa četnicima i partizanima. Na kraju je u proljeće 1944. odlučio zajedno sa svojim ljudima prijeći u partizane.
Nedugo nakon prelaska Huskinih jedinica u partizane, dolazi do pobune pristaša NDH. Huska, da bi zadržao autoritet, naređuje strijeljanje vođe pobunjenika, inače vlastitog oficira. Prijatelji ubijenog će zbog toga organizovati zaveru, ubiti Husku i brata mu Šabana, te zajedno sa oko 500 boraca preći ustašama.[1] Pobunjenici su također predali 11 zarobljenih političkih komesara ustašama, koji su ih verovatno ubili.[2]
Vođa zavere bio je izvjesni Bajro Baba.[3] Nemački dokumenti navode da je vođa zavere za taj čin "navodno" od Pavelića dobio 4. miliona kuna.[4]
Miljković, koji je među svojim sljedbenicima uživao ogromnu karizmu, se zbog svoje pragmatične politike često naziva svojevrsnim duhovnim ocem i pretečom Fikreta Abdića.