Junaci na Helgelandu (nor.: Hærmændene på Helgeland) je sedma drama Henrika Ibsena.
Napisana je tokom 1857. i prvi put je izvedena u kazalištu Christiania Norske u Oslu 24. novembra 1858.
Radnja se odvija u doba kralja Erika Krvavesjekire (oko 930–934) na sjeveru Norveške u povijesnom Helgelandu, vrijeme u kojem je norveško društvo se prilagođavalo sa tradicije staronordijskih saga na novu eru kršćanstva.
Drama govori o dolasku Ornulfa i njegovih sedam sinova u potrazi kćeri Dagny i udomiteljice Hjordis, koje su Sigurd, kralj mora, i Gunnar oteli i vjenčali. Tragedija polaže na shvaćanju časti i dužnosti, pa na koncu dovodi do smrti svih Ornulfovih sinova, Sigurda (kojeg je ubio Hjordis) i Hjordisa (samoubojstvom). Radnja podsjeća na germanski mit o Sigmundu i Brynhildi.
Smatra se da je pojava lika Dagny u ovoj drami pridonijela oživljavanju popularnosti ovog imena u Norveškoj i općenito u Skandinaviji u drugoj polovici 19. stoljeća.
Dramu je na engleski preveo William Archer i objavio u Londonu 1890. godine.
Prva izvedba predstave bila je u kazalištu Kristiania Norske, premda to prvotno nije bilo planirano. Budući da Ibsen ekipu Norske Theatre nije smatrao dovoljno sposobnom, dramu je prvo poslao u Christiania Danske Theater. Iako je tamo publika bila oduševljena, ipak pokazalo je se da nemaju potrebnih sredstava za izvedbu djela. Ibsen je pritom bio vrlo nezadovoljan, što je također izrazio u raznim novinskim člancima u kojima je oštro kritizirao upravu Danske Theatre. Unatoč sumnjama u mogućnosti Norske Theatra, odlučio je tu predstavu osobno postaviti, ali s njim kao redateljem. Komad je doživio uspješan prijem, dijelom i zbog polemike koja je nastala, iako je bilo samo nekoliko izvedbi.