Ilomska | |
---|---|
Lokacija | |
Države | Bosna i Hercegovina |
Hidrografija | |
Izvor – aps. visina | Vlašić (Prelivode) 1530 m |
Ušće | Ugar |
Dužina | 20 km |
Pritoke | Desne: Kujin do, Manatovac, Mala Ilomska, Devetero vrela, Lijeve: Barnice, Vranilovo vrelo (Široki jarak), Pištala, Crna rijeka |
Hidrologija | |
Sliv | Crnomorski sliv |
Transport | |
Plovnost | Nije plovna |
Ilomska je desna najveća pritoka Ugra. Izvire na Vlašiću, u rejonu zvanom Prelivode – razvođu sa rijekama Vrbanja, Ugar i Bila – na oko 1550 m n/v. Duga je oko 20 km. Protiče između obronaka Žežničke grede (1477 m) i Javorka (1499 m). Ima izuzetno krivudav tok oko Lisine (1494 m) i Runjavice (1316 m) kroz četinarske šume obrasle smrčom i jelom ili smrčevo-bukovim sastojinama. Vododijelnica je (u radijusu od oko 2-3 km) na prijevoju između Vlašića (vrh 1943 m n/v) i Meokrnja (vrh 1425 m n/v). Tu se razdvajaju slivovi Vrbanje, Ugra i Lašve, (tj. Vrbasa, na jugozapadu) i Usore (tj. Bosne, na sjeveroistoku.
U vodotoku ispod Petrova polja (od sela Nikodinovići) ima nekoliko krivina pod jako velikim uglovima, koji su određeni konfiguracijom matične stijene korita[1][2]
Najizdašnije pritoka je (bio) Manatovac (vrelo – neposredno uz sâmo korito), Mala Ilomska i Devetero vrela (desne) te Crna rijeka (lijeva). Čista planinska voda Manatovca je iskorištena za vodosnabdijevanje Skender Vakufa, što je znatno osiromašilo vodotok Ilomske i narušilo okolne ekosisteme. Tome doprinosi i višedecenijska prekomjerna eksploatacija okolnog šumskog blaga. Toj dvastaciji i nemilosrdnom izlovljavanju autohtone pastrmke doprinose i sekundarne posljedice šumskih radova i aktivnosti sve češćih posjetilaca. Na Ravnom omaru (ispod Lisine i sela Pònorci), Ilomska ulazi u usku visoravan – sve do “Korićanskog mosta”, a zatim u dubok kanjon ispod Korićanskih stijena (lijevo) i sela Marići i Đenići, tj. Marića i Imljanskih stijena (desno).
Nakon dva vodopada (velikog i malog), ulijeva se u Ugar, nekoliko kilometara nizvodno od sela Vitovlje. Veliki vodopad je visok čak oko 40 m, a neupadljiv je sa okolnog (korićanskoimljanskog) platoa. U ovoj divljini vodopadi sve više privlače pažnju planinara, turista i ribolovaca, a okomita stijena sa koje rijeka pada pogodna je i za alpinističke poduhvate.
Čista planinska voda Manatovca je iskorištena za vodosnabdijevanje Skender Vakufa, što je znatno osiromašilo vodotok Ilomske i narušilo okolne ekosisteme u širem području.[3] Tome doprinosi i višedecenijska prekomjerna eksploatacija okolnog šumskog blaga. Toj dvastaciji i nemilosrdnom izlovljavanju autohtone potočne pastrmke doprinose i sekundarne posljedice šumskih radova i aktivnosti sve češćih posjetilaca i krivolovaca.
Ušće Ilomske devastirano je izgradnjom male hidroelektrane.[4]
Kanjon Ilomske proglašen je Zaštićenim prirodnim predjelom, sa registracijskim podacima: