Ovaj članak zahtijeva sređivanje kako bi ispunio Wikipedijine standarde kvaliteta. Pomozite u njegovom poboljšanju tako što ćete ga urediti. |
Ovom članku ili dijelu članka nedostaju interne poveznice. Pogledajte kako uređivati članak i dodavati poveznice, kliknite na link uredi i dodajte ih, nakon čega možete ukloniti ovaj šablon. |
Jan Hrušínský (rođen 9. lipnja 1955. u Pragu) je glumac i kazališni redatelj, sin glumca Rudolfa Hrušínskog (1920.–1994.).
Njegova baka po majci ubijena je u Auschwitzu za vrijeme njemačke okupacije.[1]
Kazalištem se bavi od djetinjstva, a nakon studija na Praškom konzervatoriju počinje nastupati u Dramskom studiju u Ústí nad Labem. Ovdje je upoznao svoju buduću suprugu, glumicu Miluše Šplechtovu. Među najbolja ostvarenja glumca tog razdoblja spadaju, primjerice, Čehovljeve Tri sestre (Baron Tuzenbach) u prijevodu Leoša Suchařípe, Porubjakova Goldoniáda u režiji Ivana Rajmonta i Crommelyncka Vášeň jako led redatelja Jana Grossmana. Od 1984. do 1990. bio je član Praškog realističkog kazališta, zatim je radio u kazalištu Na Zábradlí te je bio redoviti gost u nekoliko drugih praških kazališta.
Pod komunističkim režimom 1977. potpisao je takozvanu Antichartu osuđujući Deklaraciju Povelje 77. Prije Baršunaste revolucije 1989. potpisao je dvije peticije za puštanje Václava Havela iz zatvora Ruzyně.
Godine 2004. osnovao je kazalište Na Jezerce u Pragu, a dvije godine ranije Kazališnu družinu Jan Hrušínský koja je 2017. slavila 15 godina djelovanja.
U veljači 2017. počeo je redovito pisati eseje za časopis Sabine Slonkove Neovlivní.cz, a vrlo često daje intervjue i komentare s osvrtom na političke situacije u regiji i svijetu. Nakon izbijanja epidemije Covid-19, Hrušinsky je bio vrlo negativnog stajališta s obzirom na stroge mjere te je virus opisao kao blagu bolest.[2]
Sa svojim bratom Rudolfom Jr. bio je u vrlo napetim odnosima zbog spora oko nasljedstva oca Rudolfa Hrušínskog.[3]