Država | Mađarska | |
---|---|---|
Osobni podatci | ||
Datum rođenja | 16. veljače 1969. | |
Mjesto rođenja | Budimpešta, Mađarska (tada NR Mađarska) | |
Visina | 1.90 m | |
Pozicija | srednji vanjski, lijevi vanjski | |
Ruka | desna | |
Profesionalni klubovi | ||
Godina | Klub | Uta. (gol.) |
1989 – 1991 | Solymári SC | |
1991 – 2003 | KC Veszprém | |
2003 – 2005 | AS Filipos Verija | |
2005 – 2006 | GC Amicitia Zürich | |
Reprezentacija | ||
Debi | 24. studenog 1989. | |
protiv | Bugarske | |
Godina | Uta. (gol.) | |
1989 – 2000 | Mađarska | 179 (828) |
Trenirane momčadi | ||
2006 – 2007 | GC Amicitia Zürich | |
2007 – 2008 | TV Endingen | |
2008 | HCM Politehnica Timișoara | |
2008 – 2009 | Gyöngyösi FKK | |
2009 – 2010 | Kiskunhalas NKSE | |
2011 | Dominikanska Republika (ž) |
József Éles (Budimpešta, 16. veljače 1969.), umirovljeni mađarski rukometaš i reprezentativac koji je igrao kao vanjski igrač. Nakon umirovljenja, Éles se bavio trenerskim poslom.
Nakon početnih godina u Mađarskoj, Éles je 1991. godine potpisao za KC Veszprém, s kojim je osvojio čak deset titula prvaka Mađarske i isto toliko Mađarskih kupova; igrao je i finale Lige prvaka te je osvojio Kup pobjednika kupova 1992. godine. Dana 1. srpnja 2000. godine, Éles je imao tešku saobraćajnu nesreću kada je sa svojim automobilom sletio u jarak nedaleko od Kiskunmajse. Hitno je prevezen u bolnicu s teškim, ali ne i po život opasnim ozljedama; imao je potres mozga, prijelom ključne kosti i pokidane ligamente koljena. Nakon niza operacija, dana 18. srpnja 2000. godine pušten je iz bolnice i započeo je rehabilitaciju. Iako se nije znalo hoće li moći nastaviti karijeru, Éles se 2001. godine vratio na terene te nastavio rukometnu karijeru .
Veszprém je napustio 2003. godine, otišavši u grčki AS Filipos Verija, gdje mu je jednu sezonu suigrač bio Aleksandar Tučkin. Godine 2005. potpisao je za GC Amicitiju Zürich, gdje je odigrao svoju posljednju sezonu prije umirovljenja 2006. godine. Odmah nakon umirovljenja, Éles je preuzeo Amicitiju, što mu je postao prvi trenerski angažman u karijeri. Nakon jedne sezone prelazi u TV Endingen, gdje također provodi jednu sezonu. Kratko je vodio rumunjski klub HCM Politehnica Timișoara prije nego je preuzeo Gyöngyösi FKK, s kojim je bio treći u Mađarskom kupu. Jednu je sezonu vodio i Kiskunhalas NKSE, a posljednji angažman bilo mu je vođenje ženske reprezentacije Dominikanske Republike.
Uz klupsku, Éles je imao i uspješnu reprezentativnu karijeru, koja je trajala od 1989. do 2000. godine. Iako je sudjelovao na nekoliko natjecanja, među kojima su bile i Olimpijske igre, Éles nikada nije osvojio odličje s reprezentacijom Mađarske, mada je na Svjetskom prvenstvu 1993. godine bio najbolji strijelac s 41 golom, podijelivši nagradu s Marcom Baumgartnerom i Yunom Gyeong-shinom. Četiri godine kasnije postigao je 59 golova na Svjetskom prvenstvu u Japanu, što je bilo dovoljno za titulu drugog najboljeg strijelca turnira, iza Yuna.